U emisiji “Znanje Imanje” na Radiju 057 i ovog je tjedna gostovala dr. sc. Sanja Klempić Bogadi, znanstvena savjetnica iz Instituta za migracije, koja je nakon što je prošlog puta govorila u starenju stanovništva, u emisiji otkrila više o migracijskim trendovima. Znanstvenica se temom migracija bavi više od 25 godina, a osam godina bila je i glavna urednica časopisa “Migracije i etničke teme”.
„Ne bismo trebali toliko stranih radnika da aktiviramo ljude koji ne rade“
Iako se Hrvatska sve više suočava s useljavanjem, nedostatak sustavne integracijske politike predstavlja izazov. “Prošle godine izdano je više od 200 tisuća radnih dozvola za strane radnike, što je rekordan broj. Međutim, sustav je spor i birokratiziran, što otežava proces i za poslodavce i za radnike.
„Ono što se ne želi reći u Hrvatskoj jest da mi ne bismo trebali toliko starih radnika kada bi naši ljudi bili aktivni na tržištu rada. Mi imamo značajan dio ljudi koji ne radi, koji nije nigdje na birou, ali može živjeti od rentijerstva, imamo sivu ekonomiju, a ti ljudi nisu na tržištu rada“, navodi kao jedan od propusta države u kreiranju politika.
Starenje stanovništva i demografski problemi ne mogu se riješiti uvozom radne snage. „Imigranti nakon što dođu raditi, često ostanu živjeti ovdje pa stare s populacijom i vrlo brzo poprime navike društva primitka i u reproduktivnom smislu“.
“Velik broj agencija svjedoči da je to unosan posao”
Posebno je istaknula problem agencija za zapošljavanje. “Sama činjenica da postoji toliko velik broj agencija za zapošljavanje stranih radnika pokazuje koliko je to unosan posao, ali kontrola njihovog rada je slaba” upozorila je i dodala da se ne kontroliraju ni poslodavci.
„Što se duže ne bavimo integracijskim mjerama, raste rizik od problema“
“Radnici iz tih zemalja često dolaze nepripremljeni za rad u Hrvatskoj. Ne poznaju svoja prava, jezik niti sustav u kojem se nalaze, tu je jako važna uloga agencije. Također, istraživanja pokazuju da ih domaće stanovništvo percipira kao ekonomsku i identitetsku prijetnju,” rekla je Sanja i dodala da strani radnici navode slučajeve diskriminacije na radnim mjestima od strane domaćih radnika koji smatraju da su oni u povoljnijem položaju jer stranici imaju smještaj i možda plaćen obrok.
Unatoč izazovima, Sanja smatra kako je integracija ključna. “Država mora razviti integracijske mjere i migracijsku politiku. Što se duže time ne bavimo, to će rizik od društvenih problema samo rasti.”
Pitanje depopulacije i budućnost Hrvatske
Na pitanje o demografskoj budućnosti Hrvatske, znanstvenica nije bila optimistična. “Sve demografske projekcije, od UN-a do Eurostata, predviđaju kontinuirani pad broja stanovnika. Prema nekim procjenama, Hrvatska će do kraja stoljeća izgubiti između 20 i 30 posto stanovništva. Stopa fertiliteta od 2,1, koja je potrebna za prirodnu obnovu stanovništva, u Hrvatskoj nije dostignuta od 1960-ih i iluzorno je očekivati da će se dogoditi uz kakve god mjere“.
„Motika me odgojila, motika će me pokopati“
Najveći broj imigranata na hrvatske otoke su povratnici, često umirovljenici koji se odlučuju vratiti na rodna mjesta. Tijekom ekonomski izazovnih razdoblja, mnogi otočani su se vraćali kako bi djeci oslobodili stanove u gradu, dok su na otocima razvijali dodatne prihode kroz maslinarstvo, što je u tim trenucima bila strategija preživljavanja. Danas, s razvojem turizma, otočke zajednice svjedoče novim gospodarskim prilikama, no radna etika i povezanost sa zemljom ostale su ključne. “Motika me odgojila, motika će me pokopati,” riječi su jednog starijeg otočanina koje savršeno opisuju njihov radni duh zbog kojeg stare aktivno.
Stariji su na otocima uvijek igrali važnu ulogu u zajednicama jer, objašnjava Klempić Bogadi, zbog manjeg broja stanovnika postoji poseban odnos prema starijima, obilježen poštovanjem i međugeneracijskom ravnotežom.
