Docentica na Urbanim studijima Sveučilišta u Rijeci i direktorica Urbanexa doc. dr. sc. Ivana Katurić, održala je u utorak posljednje u nizu ovogodišnjih predavanja iz ciklusa Turizam i Urbanizam. Nakon što je u listopadu profesor emeritus dr. sc. Tihomir Jukić održao predavanje na temu turizma te planiranja i upravljanja prostorom, profesorica Katurić posvetila je izlaganje razumijevanju različitih praksi urbanizacije i njihovoj ulozi u (ne)održivom prostornom razvoju u kontekstu turizma i stanovanja.
Kao uvod i teorijski okvir mogu poslužiti rezultati europskog istraživačkog projekta ESPON SUPER u kojem je Urbanex sudjelovao kao jedan od partnera pod vodstvom PBL-a (Nizozemske nacionalna agencije za procjenu okoliša). U projektu su klasificirani oblici urbanizacije na europskoj razini. Za suvremenu urbanizaciju Hrvatske utvrđeno je kako se odvija prema difuznom obrascu, koji nosi visoke ekonomske, ekološke i društvene troškove. Više detalja o difuznom obrascu i njegovim posljedicama otkrila nam je profesorica Katurić.
- Karakteriziraju ga visoka ovisnost o individualnom automobilskom prijevozu i visoki troškovi infrastrukture koja je potrebna kako bi se opremio taj veliki prostor. Javni sektor na sebe preuzima obavezu uređenja prostora koji će vrlo teško uspjeti urediti do kraja ukoliko se nastavi provoditi po postojećem obrascu, posebice u aspektu izgradnje odgovarajuće mreže vrtića, škola, javnog prijevoza i drugih usluga, kazala je Katurić.
S druge strane, preporuke međunarodnih dobrih praksi nerijetko se pozivaju na kompaktni model urbanizacije koji štedi neizgrađeni prostor, potiče korištenje javnog prijevoza i drugih oblika održive mobilnosti, smanjuje troškove opskrbe infrastrukturom, generira velik broj radnih mjesta i potiče koncentriran razvoj poslovnih četvrti, ali nosi i svoje probleme.
– Uvođenjem modela kompaktne urbanizacije doći će do progušćivanja prostora koji može rezultirati nizom negativnih posljedica, među kojima je i gubitak zelenih površina. EU je donijela Uredbu o obnovi prirode kojom su se države članice između ostaloga obvezale da će očuvati i povećavati zelene površine, vodopropopusna područja i broj stabala u gradovima zbog obnove ekosustava, smanjenja efekta toplinskog otoka, ali i urbanih poplava koje postaju sve ozbiljnijim problemom.
Priuštivost stanovanja
Drugo veliko pitanje predstavlja priuštivost stanovanja u modelu kompaktne urbanizacije. S modelom kompaktne urbanizacije dolazi do ograničavanja širenja urbanog područja, ali smanjena opskrba građevinskim zemljištem može dovesti do povećanja cijena nekretnina. Stoga većina urbanih područja naginje difuznoj urbanizaciji – ljudima je jeftinije kupiti kuću u Solinu i Velikoj Gorici, nego u Splitu i Zagrebu.
Analize pokazuju da se stanovništvo Hrvatske smanjuje, dok se urbanizirani prostor izrazito povećava. Dio urbanizacije ne predstavlja odgovor na primarne stambene potrebe – nekretnine velikim dijelom služe kao investicija, a pitanje zahvaćanja povećane vrijednosti zemljišta koje je u srži ovog procesa ostaje gotovo u potpunosti neistraženo. Nadalje, niski troškovi izgradnje na greenfield zemljištu potiču urbanizaciju dosad neizgrađenih područja, dok se lokacije unutar postojeće urbane matrice i na napuštenim industrijskim površinama ne iskorištavaju, iako su dobro opskrbljene infrastrukturom i uslugama.
Treće istraživanje koje je izložila profesorica Katurić, Urbanex je proveo u suradnji s Ekonomskim institutom. Procjene pokazuju da bi na svom trenutno izgrađenom i neizgrađenom građevinskom zemljištu, prema modelu kompaktne urbanizacije bez širenja postojećih građevinskih područja, u Hrvatskoj moglo biti prostora za izgradnju višestruko većeg broja stambenih jedinica od potreba koje predviđaju socioekonomske projekcije. Ukoliko se proces urbanizacije nastavi prema postojećem modelu, ostaje pitanje troškova te urbanizacije, ali i samog doprinosa rješavanju stambenog pitanja stanovnika.
Stambene politike
Dugo se na EU razini smatralo da država ne treba intervenirati u stanovanje jer bi time poremetila tržište, međutim, europski gradovi postaju preskupi i sve manje dostupni velikoj skupini stanovnika. Zato priuštivo stanovanje postaje bitnom političkom temom u EU. Fokus na ovu temu otvorio je niz pitanja, prvenstveno popularnih rasprava kojima se navode primjeri drugih gradova i preispituje zašto se slične mjere ne bi implementirale i u našem kontekstu. Ipak, važno je naglasiti kako prepisivanje politika bez poznavanja konteksta i nekritičko preslikavanje modela iz drugih gradova bez prethodnih analiza može imati negativne posljedice.
- Jedna stvar je zabraniti privremeni smještaj u gradu kao što je Amsterdam gdje 90 posto stanovništva ima prihode iz drugih djelatnosti, a druga stvar je to učiniti u Hrvatskoj i gradovima gdje ljudi žive od toga. Za kreiranje stambenih politika, moraju se definirati karakteristike lokalnog sustava stanovanja i modela urbanizacije.
Troškovi urbanizacije koje u Hrvatskoj snosi javni sektor se prenose na buduće generacije, dok tek mali dio troška snose oni kojima urbanizacija tog prostora donosi najveći profit. Ovaj model je manje problematičan kada govorimo o ljudima koji grade svoju obiteljsku kuću, on postaje problematičan kada preraste te okvire. U Hrvatskoj je zbog ovih skrivenih troškova vrlo isplativo ulagati u nekretnine. Navedeno upućuje na potrebu za reformama na nacionalnoj razini kako bi se sustav transformirao, a da se pritom ne prihvaća većina troška urbanizacije kao dugoročna javna obaveza, zaključila je profesorica Ivana Katurić.
