U Galeriji ZadArt najavljuju novu izložbu naslova “Spektar” Vlade Zrnića iz ciklusa “Ogled o suvremenosti” koja će se otvoriti u četvrtak, 5. prosinca u 19 sati. Ova je izložba nastala na temelju razmišljanja o vizualnom efektu u prolazu svjetlosti kroz leću kamere (eng.: lens flare). Lom svjetla u obliku linearne protežnosti kromatskih krugova poslužio mi je za razvoj ideje o spektralnom nizu, njegovoj geometriji i začudnoj simetriji. U likovnom smislu ono je apstraktno načelo forme i oblika, izvor svih postojećih motiva te, ujedno, mjera vidljivog i nevidljivog svijeta oko nas. Spektar boja nije nasumičan premda alogičan i neočekivan. Pomalo bizaran, spektar je forma forme bez sadržaja s maksimalnim kontekstom obojanosti. U suštini, ono je nevidljivo, neopipljivo i ključno za razumijevanje onostranog, izvanjskog i tropičnog. Spektar je sveta stvar – emanacija svjetlosti, čisti vizualni efekt i kao takav jedinstvena je kozmička pojava.
SPEKTAR:
Na rubovima percepcije stvari poprimaju novi izgled, pravokutnici postaju rombovi, a krugovi elipse. To su mjesta dodirnih točaka promjena. Crvena prelazi u zelenu, žuta u plavu i ljubičasta u naranđastu. To su, ujedno, mjesta apstrakcije kad nam geometrija podijeli svijet na živo i neživo, fizičko i metafizičko, prirodno i kozmičko. U iskustvu svijeta nevidljiva nit koja povezuje našu percepciju svijeta s našim emocionalnim i kreativnim iskustvima su boje, krugovi i kvadrati. Boje predmeta su one koje predmet nema u sebi. Sve ostale su apsorbirane u tijelu, a boja koju vidimo je refleksija, odraz njenog nepostojanja – nepripadanja. Boje su slobodne i negravitirajuće pojave kozmičke onostranosti. One su ništa i sve, nevidljivi trag postojanosti, lebdeći zbornik šarene duge, opsjena uma i materija duše.
Viđene s ruba percepcije boje nastaju u presudnom lomu svjetlosti, tamo gdje kozmičko prelazi u prirodno, a stvarno u iluzorno. Koje je boje nebo? Je li plavo, crveno, narandžasto ili žuto? Nekad je bilo zeleno. Kao što ni more nema boju, već u odrazu svjetla kazuje da je plava boja samo privid – svijet viđen očima postoji samo u našoj mašti igrom svjetla i sjene u punom sjaju moći refleksije koju vlastitim očima ne možemo dokučiti odakle dolazi. Iluzija stvarnosti ili stvarnost iluzije vješta je igra optičke varke, vizualnog efekta zakrivljenih ploha i geometrijskih oblika. Oko je ekran postavljen na rubu percepcije. U lomu svjetla stvarno se postavlja za fantaziju, nekog mogućeg postojanja, a moguća postojanost za volju duše njene bezgranične odluke u igri svjetla i sjene, boje i oblika. Slika je samo jedna od beskonačnih sklopova izgleda onog što bi stvarnost mogla biti. To je i varka i opsjena uma, kao što su i boje efekti, emanacija postojanja. Jedino se simetrija nalaže za pravilo uzajamnih promjena. To je put i sila energije, nezaustavljiv preobražaj jednog u drugo – stalnost. Kad svjetlo zatitra bojom, pokrenutost točke u pravac, pravca u plohu, plohe u kub, kuba u sferu, sfere u kozmos. SPEKTAR na rubu percepcije zaprima svoj izgled određen beskonačnim brojem kombinacija. Iz bijelog intenziteta u boju, iz boje u oblik, iz oblika u krajolik, iz jednine u množinu i beskrajnom igrom u plan i teritorij postojanja. To je tamo, negdje, gdje stvarnosno postaje iluzija, a iluzija stvarnost. Boje su ništa i sve.
