Obilježavajući mjesec listopada, posvećen podizanju svijesti o različitim jezičnim i govornim poremećajima, Sveučilište u Zadru organiziralo je sinoć javno predavanje o disleksiji, razvojnom jezičnom poremećaju i mucanju. Prvo predavanje ujedno najavljuje inicijative koje će imati budući studij Logopedije na Sveučilištu u Zadru, čime se Sveučilište uključuje u pružanje podrške osobama s jezičnim i govornim poremećajima.
Na prvom takvom događaju stručnjaci i predstavnici organizacija koji se aktivno bave tematikom jezičnih i govornih poremećaja obradili su teme važnosti ranog prepoznavanja i podrške osobama s različitim jezičnim i govornim poremećajima.
– Ovo je, vjerujem, prva od aktivnosti našeg budućeg studija logopedije koji je u postupku akreditacije, vjerujem da će dogodine zaživjeti i da ćemo upisati prvu generaciju studenata. Hvala svima koji su nam pomogli u njegovom pokretanju, nadam se da ćete nam i dalje pružati podršku. Za sada imamo dvije kolegice primljene pri Odjelu za psihologiju, u studenom dobivamo i treću te vjerujem da ćemo njihovim žarom i entuzijazmom biti u prilici i ubuduće svjedočiti ovakvim događanjima, rekao je u pozdravnoj riječi prorektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Zvjezdan Penezić.
Predstavnice Udruge Lampica Jelena Rebić Dubravica i Jelena Bašić predstavile su rad Udruge i važnost ranog prepoznavanja i podrške osobama s disleksijom.
– Nažalost roditelji teško mogu doći do potrebnog logopedskog tretmana. U školi se provodi samo dijagnostika, a na terapije ne mogu doći na red zbog nedostatka logopeda, pa sve što mogu je možda jednom mjesečno platiti privatni pregled. Sustav je usmjeren na predškolsku djecu, a zapravo im je od prvog do četvrtog razreda terapija najpotrebnija. Ovako ostaje na roditeljima da budu i psiholozi i logopedi i učitelji, istaknule su predstavnice Lampice.
Lucija Milić, mag. logoped s Odjela za psihologiju, govorila je o razvojnom jezičnom poremećaju, njegovom utjecaju na kvalitetu života te načinima pružanja podrške. Bitno je reći da kod te djece nema oštećenja u mozgu ili drugih intelektualnih poteškoća, jedini problem im je što imaju poteškoća s jezičnim izražavanjem i obradom podataka. U prosjeku je dvoje takve djece po razredu.
– Na poremećaj se može posumnjati kada odgovor nije povezan s pitanjem, kada dijete nema bogat rječnik ili ne slaže složene rečenice, a u hrvatskom jeziku i po gramatičkim netočnostima. Moram reći kako logoped ne liječi bolest nego pruža potporu djetetu. Jednom kada ono svlada osnovne poteškoće, pitanje je složenih radnji poput pisanja seminarskih radova, to je izazov s kojim se cijelog života suočavaju, rekla je Milić.
Tajana Cvjetković Grginović približila je temu mucanja, koju prati puno krivih predodžbi u široj javnosti.
– Probleme koje povezujemo s mucanjem nisu samo oni oko govora, nego i oko onoga što osoba razmišlja, kako se osjeća. Mucanje dugoročno frustrira i ljuti osobu i kada stalno mora razmišljati o stankama i uzimanju daha ponekad dolazi do gubitka kontrole. Kod mucanja imamo plodno tlo za razvoj tjeskobe i socijalne anksioznosti. Istaknula je Cvjetković Grginović.
Brojni sudionici tribine u Svečanoj dvorani pokazatelj su kako su ovi problemi itekako aktualni te kako će budući studij logopedije ispuniti velika očekivanja koja su pred njega stavljena.
