Objavom starog novinskog članka i fotografija Tehnički muzej Nikole Tesle prisjetio je javnost kako je nekada izgledalo putovanje vlakom iz Zadra, gradu u kojem je danas željeznički promet odavno zaboravljen.
– Danas smo nažalost svjedoci sve većem zapuštanju željezničkog prijevoza u Hrvatskoj. Željeznica se suočava s nerentabilnošću, nekonkurentnošću i sa sve manje putnika. Slična situacija bila je i u periodu između 1965 i 1968. kada je broj putnika pao sa 71,4 na 58,7 milijuna. Tim povodom ŽTP Zagreb je 1968. krenuo sa kampanjom pod nazivom „Putujte udobno željeznicom”. Kvarner-ekspres povezivao je tako 1968. Zagreb i Rijeku za tri i pol sata. Marjan-ekspres je iz Zagreba prvi puta 15. lipnja 1968. krenuo za Split s vagonima za automobile. Tjedan dana kasnije, 22. lipnja 1968. iz Zagreba je prema Zadru krenuo Kornat-ekspres. Putovanje do Zadra trajalo je šest i pol sati, a na toj relaciji putnike je vozio prvi europski aluminijski vlak izrađen u zagrebačkoj tvornici Janko Gredelj.
U vlaku su postojala samo mjesta prvog razreda (zasebne fotelje), njih 192, a u četverodjelnoj kompoziciji bio je i „buffet” te domaćica koja je brinula o putnicima. Vlak je bio ozvučen pa su putnici tijekom vožnje mogli slušati glazbu, vijesti i informacije o mjestima i predjelima kroz koja je vlak prolazio. Kornat-ekspres je polazio iz Zagreba u 6.28 i stizao u Zadar u 12.59. Iz Zadra bi se vraćao u 16.28 i u Zagrebu bio u 23.10.
Još 1963. godine u tvornici Janko Gredelj napravili su tri prototipa diesel elektromotornog aluminijskog vlaka serije JŽ 611. Radilo se o naprednoj konstrukciji koja je izazvala pažnju i svjetske industrije. Vlakovi su bili predviđeni za prometovanje normalnom širinom kolosijeka (1435 mm) i mogli su postići maksimalnu brzinu od 120 km/h. Za vuču su imali dva diesel motora jedinične snage 400 KS. Dužina vlaka preko odbojnika iznosila je 82,12 metra, dok je širina iznosila 3 metra. Vlak je imao 192 sjedišta, a prometovao je na linijama Zagreb – Zadar i Zagreb – Beograd. Ovi vlakovi su se koristili tek kojih par godina, a u kontekstu uporabe aluminija za izradu karoserije Gredelj je još napravio i tri garniture za uskotračnu prugu Zagreb – Samobor (poznate kao srebrne strijele). Ideja nažalost nije komercijalizirana u kontekstu u kojem bi se očekivalo s obzirom na interes koji je pobudio na svjetskoj razini, navodi se u objavi Tehničkog muzeja Nikole Tesle.
