Povodom obilježavanja sedme godišnjice od upisa serijskog dobra Obrambeni sustavi Republike Venecije u razdoblju od 16. do 17. stoljeća: Stato da Terra – zapadni Stato da Mar te pripadajuće komponente Obrambeni sustav Zadra na Listu svjetske baštine Znanstvena knjižnica Sveučilišta u Zadru i Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru priređuju izložbu „Bastion i bivša crkva sv. Nikole u sklopu zadarskog fortifikacijskog sustava“. Dio je ovo bogatog programa pod nazivom Zagrli Zadar koji je Grad Zadar priredio za ovu godišnjicu. Autori izložbe su Tomislav Blažević djelatnik Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru i Luka Bratović djelatnik Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru. Tehnička podrška Brajen Dragičević, David Lonić i Marijo Dunat.
Otvorenje izložbe je u utorak 9. srpnja 2024. u Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.
Ovo je posebna izložba o prostoru bastiona i bivše crkve sv. Nikole u sklopu zadarskog fortifikacijskog sustava kako izgleda danas i kako je navedeni prostor izgledao u prošlosti na litografijama, fotografijama, razglednicama, planovima, kartama, vedutama, reprodukcijama, rukopisima, foto albumima, u knjigama, znanstvenim radovima, časopisima, na plakatima te raznim memorabilijama sačuvanim u fondu Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.
Što veže bastion sv. Nikole i obližnji bivši samostan sv. Nikole u Zadru? Jeste li znali da je sv. Frane kada je prema nekim zapisima boravio u Zadru ozdravio benediktinku iz samostana sv. Nikole i otada samostan preuzima pravila franjevačkog reda te od benediktinskog postaju samostan klarisa? Stari i dotrajali srednjovjekovni zidovi oko Zadra u vremenu turske ugroze počinju se obnavljati i uređivati po tada modernim načinima gradnje s cijelim nizom utvrda, bastiona i kortina, a jedan od bastiona, onaj najzapadniji, je upravo bastion sv. Nikole.
Mletačke vlasti prostor samostana preuzimaju u vojne svrhe. Propašću Mletačke republike, 1798. godine zatvara se samostan i prostor se prenamjenjuje u vojnu bolnicu. Pokretna vrijedna imovina samostana s preostalim opaticama prebačena je u samostan sv. Marije. Cijeli kompleks bastiona i samostana tako je egzistirao za prve austrijske, francuske i dijelom druge austrijske uprave. Upravo u vremenu druge austrijske uprave započinje preobrazba cijelog prostora bastiona sv. Nikole odlukom o rušenju dijela zidina, a fortifikacije se ustupaju tadašnjem gradu Zadru na upravljanje.
Dobiveni plato ispred bastiona služi kao šetalište i ribarnica. Barutana na bastionu se ruši i vojne vlasti podižu Palaču vojnog komandanta te cijeli prostor dobiva novu vizuru. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u kompleksu vojne bolnice prostor se preuređuje u Bolnicu Crvenog križa gdje se skrbi o ranjenicima s bojišta. Dolaskom talijanske vlasti prostor i dalje služi kao vojna bolnica i vojarna. Palača vojnog komandanta mijenja funkciju i postaje Palača guvernera.
Nakon Drugog svjetskog rata u navedenoj zgradi su se skupljale umjetnine iz tada porušenog Zadra. Palača je i kratko bila u službi Državnog arhiva da bi naposljetku postala Dom Jugoslavenske narodne armije. Početkom Domovinskog rata navedena zgrada postaje sjedište Zadarske županije. Detaljnom obnovom bivše crkve sv. Nikole navedeni sklop postao je Edukativno prezentacijski centar za podvodnu arheologiju u sklopu Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju.
Od strateške do reprezentativne uloge u tkivu zadarskog poluotoka prostor bastiona i samostana sv. Nikole imao je svoju burnu prošlost. Smješten na sjeverozapadnom kraju zadarskog poluotoka nastao zbog turske ugroze ostao je do današnjih dana u prilagođenim gabaritima pa je tako prostor mijenjao funkcije i vlasnike te se koristio u crkvene, vojne, zdravstvene, upravne i kulturne svrhe. Navedeni prostor i danas je mjesto zanimljivih priča koji se isprepleću, a jedna od priča je i pripadanje dijelu fortifikacijskog sustava Zadra.
Kao takav, 2017. je upisan na Popis svjetske baštine transnacionalnog serijskog kulturnog dobra »Obrambeni sustavi Republike Venecije u razdoblju od 15. do 17. stoljeća«.
