Daske na Boriku ovog će ljeta ostati tužan spomen, ostaci ostatak nekad popularnog kupališta na Boriku.
Hoteli Borik najavili su nadležnima u Zadarskoj županiji namjeru da traže koncesiju na plažu Borik, ali nisu podnijeli zahtjev. Koncesija na zahtjev novina je Zakon o pomorskom dobru koje ukida hotelske plaže, uputio je nas je pročelnik Krešimir Laštro.
Sada taj dio pomorskog dobra ostaje pomorsko dobro u općoj upotrebi koje kao takvo ostaje u nadležnosti, u ovom slučaju Grada Zadra. To dovodi do drame apsurda s obzirom da u Gradu Zadru to ne znaju, a nije im ni u planu upravljanja pomorskim dobrom za razdoblje od iduće četiri godine. I ono što je najvažnije – ništa se ne može jer je proračun blokiran. Na snazi je tehnički proračun pa da javnost ne misli kako se iz gradske blagajne ne troši. Samo je pitanje tko to nadzire.
Kao što zadarski HDZ-ovci iz izvršne vlasti obmanjuju javnost kako uređenje plaža kasni jer Gradsko vijeće je tek krajem travnja izglasalo Plan upravljanja pomorskim dobrom. Tom “rašomonu” pridonijele su zakonske odredbe iz srpnja 2023. i uredbe od veljače 2024. Ministarstva mora. Pretpostavlja se kako će bez pravog nadzora i kazni izazvati nered u pomorskom dobru kao najvećem nacionalnom blagu, a počelo je već s pomorskim dozvolama.
Jutarnji list objavio je danas priču o stanju na dubrovačkim plažama koja se u neuredne i nemaju popratnih djelatnosti jer još nije poznat ishod natječaja za koncesijske dozvole koji je objavljen u travnju. Za raspisane 44 mikrolokacije koje ukupno nose 184 lokacije stiglo je 289 ponuda. Grad Dubrovnik je priredio javno otvaranje ponuda što se nije dogodilo u Zadru gdje je rok prijava na natječaj objavljen 4. lipnja bio u srijedu 12. lipnja.
Hoće li prijedlog dobitnika dozvole stići na iduće Gradsko vijeće krajem lipnja, ovisit će o ažurnosti komisije.
Za sav taj nered, međutim, krivo je Ministarstvo mora – njihovo kašnjenje s uredbom te novo pakiranje koncesioniranja puno manjkavosti, od birokratizma do cijene koje su snizili, što je u praksi divljanja cijena, a osobito u dubrovačkom slučaju pokazalo se kao nelojalna konkurencija prema pisanju Dubrovačkog lista.
