Praksa pokazuje da je prisutno sve više djece s jezičnim teškoćama čemu razlog dijelom možemo tražiti i u suvremenoj tehnologiji. Napretkom suvremene tehnologije sve više i sami postajemo ovisni o istoj, što iz potrebe, što iz navike. No, budući da djeca imitiraju upravo ono što vide u svojoj okolini i ne iznenađuje činjenica o sve većoj izloženosti djece ekranima. Često se iz raznih razloga to i dozvoljava, te kako smo sami „robovi” tehnologije isto to se od samog početka prenosi na najmlađe, naravno, nesvjesni negativnih posljedica koje mogu ostaviti na cjelokupni razvoj djeteta.
U ranom razvoju, odnosno do druge godine života ne preporuča se izloženost ekranima, stoga bi dostupnost ekrana treba biti svedena na nula minuta dnevno – ističe Marija Pokrajčić, logopedinja u Kabinetu za ranu intervenciju.
Budući da nije dovoljno samo reći: „Isključimo ekrane.”, da bi što bolje shvatili posljedice potrebno je ući u samu problematiku utjecaja ekrana na cjelokupni razvoj, ali prvenstveno jezični.
– Iz perspektive razvoja komunikacije utjecaj ekrana na dječji razvoj nije zanemariv. Naime, kada je dijete izloženo ekranima, odnosno jakim bojama koje se naglo izmjenjuju, kao i svjetlosnim efektima koji okupiraju njegovu pažnju nema potrebu komunicirati s drugom osobom. Upravo ovakvi visoko motivirajući sadržaji kod djeteta dovode do stanja u kojemu je dijete „hipnotizirano” i isključeno od svijeta oko sebe, ali i sretno i mirno jer je njegova potreba za podražajima zadovoljena. S obzirom na to da se dječji živčani sustav navikava na ono što učestalo radi, s vremenom razvija i ovisnost. Tada dijete želi biti stalno izloženo takvim podražajima, odnosno „stanju sreće i zadovoljstva” te se nerijetko nakon oduzimanja ili zabrane istih javljaju i nepoželjna ponašanja, kaže Pokrajčić.
Kod djece koja ne govore ekrani zapravo mogu biti jedna od velikih prepreka na putu njihovog progovaranja. Jezik i govor se u ranom razvoju usvajaju kroz komunikaciju koja je temelj samog razvoja djeteta. Kod izloženosti digitalnim sadržajima direktno se narušava sami temelj razvoja. Djeca ne mogu komunicirati s mobitelom, tabletom, TV-om… Roditelji najčešće uoče izostanak govora, no govor je jedna od zadnjih etapa razvoja jezičnog razvoja. Teškoće se uglavnom uočavaju kako na području komunikacije tako i na području jezičnog razvoja što će se posljedično odraziti na izostanak prve riječi kao i slaganja riječi u rečenicu.
– Važno je napomenuti da ekrani ne mogu zamijeniti nas, ekrani ne mogu biti roditelji niti odgojitelji… Često se uočava kako roditelji mobitele ili televizore doživljavaju kao „dadilju” jer tada imaju nekoliko trenutaka za sebe. Imati nekoliko trenutaka za sebe je sasvim prihvatljivo, ali ne pomoću mobitela/TV-a. Ako postoji određeno kašnjenju u pojavi govora, prva stvar koju je potrebno napraviti jest ukloniti ekrane jer taj period djetetovog ne pričanja nije „razdoblje” koje će proći samo od sebe.
Komunicirajte s djetetom u svakodnevnim aktivnostima, zajedno s njim komentirajte sadržaj koji vas okružuje (ručak, odlazak u trgovinu, šetnje ulicom…). Uključite dijete u kućanske poslove, opisujte radnje koje obavljate.
– Iako su svi svjesni da nekada nije lako odviknuti dijete od ekrana, jedna od aktivnosti u sklopu projekta “PRRI- Podrška Razvoju Rane Intervencije na području grada Zadra i Zadarske županije” su i nabava didaktičkih igračaka koje se koriste u neposrednom radu i radionicama s roditeljima naših korisnika – cilj nam je pokazati kako se na kvalitetniji način može provoditi vrijeme s našim najmilijima, što između ostaloga i aktivno podučavamo roditelje. Ali, ne smije se zaboraviti, najbolja igračka malom djetetu su njegovi mama i tata, a ne ekrani, poručuje Marija Pokrajčić, mag.log., logopedinja Kabineta za ranu intervenciju Caritasa Zadarske nadbiskupije.
