Jednu od dvije nagrade za životno djelo danas je primio fra Andrija Bilokapić, redovnik kojega najviše Zadrana poznaje po radu u župi Srce Isusovo na Branimiru. Tijekom svečane dodjele fra Andrija je odavao poznatu skromnost, ne samo po fratarskoj halji, a moderatorica Vlatka Vučić Marasović prenijela je riječi fra Bojana Rizvana nakon vijesti o dodjeli nagrade: “On to najrađe ne bi…”
Zahvaljujući odboru na dodijeljenom priznanju fra Andrija je izrazio zahvalnost svima koji su utkani u njegov život, počevši od Stvoritelja do obitelji, prijatelja, učitelja, mnogih znanih i neznanih koji su na njega utjecali.
– Čovjek je stvoren od one zemlje na kojoj je rođen, iz ovog ambijenta zemlje i izvora, izvađeni iz ovog mora. Mnogi su ga osvajači htjeli oteti, a za obranu našeg kraja mnogi su branitelji prolijevali krv. Jedan od njih rekao mi je da je gotovo 2 tisuće dana svaki dan, pod kišom metaka i šrapnela, bio spreman umrijeti za domovinu. To treba poštivati i ne zaboraviti. Ta borba za ovo tlo ne prestaje ni danas, kada je otimačina najokrutnije ozakonjena, jer nam se rasprodaje pod krinkom našeg dobra. Mi smo ovdje i nitko ne može ovaj kraj voljeti i upravljati kao oni koji su na njemu stvoreni, rekao je fra Andrija.
Svima je poručio da budu uzdarje drugima, jer će tek tada biti sretni i radosni.
– Drago mi je što ste priznali osobu i djelo Nives Kozulić, koju sam poznavao, o njoj govori njezino djelo, a osobito ljudi koje je odgojila, koji su rasli iza nje. To je bila sebedarna žena. Zahvaljujem svima koji su nas poticali na dobro. Osjećam se nedostojan biti ovdje, oko svega oko čega sam se trudi stoje mnogi i darovali smo malo od onoga što smo primili, rekao je Bilokapić, prisjetivši se i pokojnog nadbiskupa Oblaka, koji ga je uvijek poticao da čini dobro.
– Učinio nas Bog darom onima koji nas prvi trebaju, zaključio je svoj govor ovogodišnji laureat.
Uoči svečane sjednice fra Andrija je predvodio misu zahvalnicu u crkvi sv. Frane.
