Poljana Plankit je primjer zadarskog komunalnog uređenja koje u svojoj naravi dvosmislen.
S jedna strana imamo oznaku kako je to pješačka zona, a u zbilji je to parkiralište. Vatrogasni pristup je ruski rulat, kao što se već pokazalo u nekoliko slučajeva izbijanja požara u stanovima tih zgrada. Oni su izgrađena u poslijeratnoj obnovi Zadra i poljana je tada bila prostor isključivo za pješake.
Ali gradske vlasti su pustile u Grad aute, pokrivajući se nekim pravilima umjesto zabranama. Zahvaljujući njima, parkirnih mjesta sve je manje, a s druge strane nisu osigurali alternativu za stanare Polutoka s povećanim voznim parkom, a na pritisak auta turista još nemaju odgovor.
Vrhunac ove male gradske priče su javna površina. Nekad davno, kamenom popločana, na mjestima najvećeg tereta vozila, postala je betonska.
Godinama smo pratili kako radnici Stipčevića, krpaju i fugiraju kamene ploče. A ona više nisu imali kamena, pa su ta mjesta betonirala. Na istom tom mjestu, njiše se pod nogama jer je fuga nestala s vremenom i nastao je prazan prostor. Nema sumnje da će se i taj kamen uskoro zdrobiti i zamijeniti betonom.
