Facebook stranica Zdrava Trava sa 15.000 pratitelja je nastala temeljem hobija i želje za komunikacijom sa ljudima sličnih interesa, kaže Neda Bopsić, umirovljena medicinska sestra i urednica ove stranice.
– Mala stvar koja život obogaćuje i čini ga veselijim. Ne mislim time na nepovlaštenu, malu penziju, dodaje Neda koja piše tekstove na ovoj sve popularnijoj stranici. Osim što su tekstovi korisni za sve one koji bi htjeli naučiti ponešto o jestivom samoniklom bilju našeg kraja, sadrže i iskušane recepte.
Lako bi se dalo objediniti sve ove recepte i tekstove koji ih prate u jednu posebnu kuharicu koja ne bi bila samo praktični dodatak kućanstvu, već i štivo koje bi mnogi čitali i da nešto nauče o tradiciji i kraju u kojem žive. Ili pak samo radi razonode, naime, pišući recepte Neda uspijeva biti i više nego zanimljiva zabavljajući čitatelje svojim dosjetkama.
– Živimo u kraju bogate tradicije upotrebe samoniklog jestivog bilja, znanja i tradicije koji pomalo padaju u zaborav pod utjecajem lako dostupnih uzgojenih vrsta povrća i voća, mahom sumnjivog porijekla, često i škodljivih tretmana prilikom uzgoja, skladištenja i transporta.
– Na žalost, te će i takove biljke i dalje ostati dio naše prehrane. Nemamo svi vrtove pa da kontrolirano uzgajamo svoju hranu, a već dugo nema ni onih znalaca, većinom bodulica, što su donosile hrpice mišance na zadarsku pijacu dok je još stari brod Preko dolazio u luku. Danas je lakše naći te hrpice znalački odabrane mišance na nekoj od zagrebačkih pijaca, nego kod nas, kaže Neda, ali optimistično dodaje kako još uvijek možemo naučiti što je jestivo i kako pripremiti ukusan objed od samoniklog bilja.
Koje su prednosti poznavanja i sakupljanja samoniklog bilja?
Manje ćemo biti ovisni o supermarketima, jesti zdraviju hranu i što je možda čak i važnije – više se kretati van naselja, prirodom.
Samoniklo jestivo bilje je punijeg okusa, nije podložno tolikim bolestima i nametnicima, raste iz žive zemlje nezagađene pesticidima, fungicidima i ostalim cidima, nije prisiljeno na enormni i brzi rast mineralnim gnojivima na račun okusa i prirodnog mirisa. Prirodni, pravi, ekološki materijal! Povrh svega, posve besplatan, ako idemo u potragu slobodnom prirodom a ne po tuđim, privatnim ogradama ili u zaštićen park prirode.
Mnoge jestive samonikle biljke su vrtni korovi, neprijatelji urednih vrtlara. Ako ih bolje upoznamo (korove, ne vrtlare), možemo sa zadovoljstvom primijeniti osnovni zakon prirode. Neprijatelja treba pojesti! A prijatelju pomoći i volonterski mu oplijeviti vrt.
Naravno, postoji i etika branja samoniklog bilja. Sjetimo se samo one pošasti pred desetljeće, nemilosrdnih berača smilja što su umalo ovu mirisnu samoniklu biljku svrstali u gotovo istrijebljene.
Ljekovitost samoniklog bilja zasebna je tema, a ovdašnji ljudi možda i olako pripisuju čudotvorna svojstva svemu što nikne u prirodi. U objavama ste manje fokusirani na ovaj ljekoviti aspekt?
– Tužna je pojava da se neodgovorno i posve nekažnjeno propagira ljekovitost bilja od strane laika bez temeljnog obrazovanja o stvarnom djelovanju ljekovite biljke, fiziologiji čovjeka, poznavanju dijagnosticiranja bolesti, dozama i učestalosti primjene. Vjera u vlastitu stručnost i znanje odavno je poznata kao obrnuto proporcionalna stvarnoj stručnosti i znanju.
– Bolestan čovjek se hvata i za slamku, no primjena savjeta Google „doktora” može rezultirati upravo obrnutim, opasnim efektima od željenih, u najbezazlenijem slučaju će prikriti simptome bolesti, pa ih ni pravi liječnik neće moći prepoznati i postaviti točnu dijagnozu.
Kako biste opisali našu kuhinju?
– Naša današnja kuhinja je mješavina utjecaja gotovo svih svjetskih kuhinja i zapravo je bogatija začinima nego tradicijska. Tradicijska, svakodnevna dalmatinska kuhinja zapravo vrlo malo upotrebljava začine. Čudno, s obzirom da smo upravo začinskim biljkama među najbogatijima u svijetu! Sve te naše začine više cijeni sav ostali svijet nego mi. Mi ćemo u slana jela staviti list lovora, ili koju grančicu ružmarina, rijetki će radije iskopati iz kamenjara divlji češnjak i poriluk, a slatka jela se začinjavaju vanilin šećerom i tu prestaje mašta naše prosječne kuhinje.
– Među začinima kojima obiluje naš kraj neki su i u svijetu pomalo zaboravljeni i odbačeni osim u nekim posebnim specijalitetima – na primjer ruta, pelin, lesandra, miloduh…
Ako vas zanima kako ih prepoznati i koje su biljke trenutno aktualne, najbolje bi bilo da sami posjetite stranicu Zdrava Trava.
