Sve ono što trebamo znati kako bismo osigurali vlastitu egzistenciju učimo u školama, iz udžbenika. Pohađamo tečajeve, informiramo se, gledamo televiziju, čitamo novine, istražujemo na internetu.
Otprilike tako nekako glasi prikaz načina učenja suvremenog čovjeka.
Iako kao društvo trošimo ogromnu energiju, rad iskazan u novcu, porezu kako bismo naučili, stvarnost nam pokazuje koliko smo stvarno nesposobni naučiti. Svima školama unatoč, svim sustavima unatoč, svoj informacijskoj tehnologiji unatoč – naše društvo je došlo u poziciju iz koje nije u stanju prehraniti samo sebe. Danas, zbog napuštanja kulture stvaranja, zbog zaboravljanja znanja o stvaranju, nismo sposobni proizvesti dovoljno proizvoda koje bismo razmjenjivali s drugim društvima. Posuđujemo tuđu štednju, koristimo proizvode koje su drugi napravili i pritom se još divimo vlastitoj ingenioznosti.
Dok se poput svih glupana divimo samima sebi, druga društva nam se smiju i polako preuzimaju našu imovinu koju su nam ostavili preci u nasljedstvo.
Opravdavat ćemo se kako nismo krivi, kako smo žrtve odnarođenih političkih oligarhija, kako nismo mi ti koji su upravljali, nego smo samo u dobroj vjeri prepustili upravljanje državom političkim strankama.
Međutim, onoliko koliko je ovo naša država – upravo toliko smo krivi. Jer koliko sutra, naša djeca će nas pitati što smo to činili, u kakvim pijanim orgijama smo sudjelovali kad smo im upropastili šanse življenja na svom.
Naučeni smo, istim onim metodama koje su dovele do posvemašnjeg neznanja proizvođenja makar čega, kako smo nemoćni, kako je naš glas samo jedan i nevrijedan jer odlučuje većina. Ta, kroz praksu iskazana istina, kao i ono kroz praksu iskazano neznanje upravljanja državom političke oligarhije, ipak nije cjelovita.
Hipnotizirani medijskim prikazom stvarnosti , trošimo vrijeme kao da nam je neograničeno, kao da smo Metuzalemi koji će živjeti dovijeka i sve nade o boljem i poštenijem društvu odgađamo za neko nedogledno sutra.
Politička oligarhija nam se smije, bahati se, ruga nam se, zaštićena od smjenjivosti i od pravde imunitetom znajući kako su nesmjenjivi, kako im je starost u obilju osigurana. Sve to na naš račun.
Mora li tako biti i je li to doista Demokracija, proizlazi li vlast iz naroda i pripada li narodu, što je to referendum i kako izići iz stupice u koju smo upali i pasivizirali svoju glasačku moć – o tomu će na Tribini u organizaciji UZMAH-a u Zadru govoriti Nikola Duper.
Dubrovčanin Nikola Duper, televizijski je stručnjak, producent i režiser koji je do sada snimio više dokumentaraca i održao stotinjak predavanja. Koautor je knjige “2013. – Zora novog doba”, traženi je predavač u Italiji, a svoja predavanja povremeno održava u Švicarskoj i u Velikoj Britaniji.
Sigurno znate da je Hrvatski Sabor dao pravo bankama da tiskaju naš novac, stvarajući ga iz ničega. Tako stvoreni novac iz ničega, banke nam prodaju kao kredit koji je neotplativ.
Uvjeravaju nas kako je 95% banaka u Hrvatskoj u stranom vlasništvu i to smo prihvatili kao činjenicu. Što ako to nije činjenica? Što ako naše banke nisu prodane nikomu?
Skrivenim zakutcima privatizacije banaka uputio se pravnik Sulejman Tabaković. O svojim saznanjima svjedočio je u svojim intervjuima, javnim nastupima kao predsjednik Udruge Kulin ban.
Odgovori i nepobitne istine do kojih je došao g. Tabaković , po svojoj intrigantnosti, neočekivanim zapletima, još napetijim radnjama, u sebi sadrže više frapirajućeg nego što ima u Da Vincijevom kodu.
O bankarskim kodovima govorit će g. Tabaković na istoj Tribini.
Možda vas citat g. Tabakovića iz jednog cenzuriranog gostovanja u Latinici zainteresira:”Vlasnici banaka u Hrvatskoj su hrvatski tajkuni. Pozivam sve institucije da dokažu i pokažu kako su prodali te banke. Godine 2005. guverner Narodne banke je napisao da su banke u Hrvatskoj preoblikovane u dionička društva ili d.o.o-e. Kojim zakonom, to nije mogao objasniti, jer ga nema. Kako država nije bila vlasnik banaka, nije ih niti mogla prodati, tako kažu presude Vrhovnog suda RH. Nazivi banaka su samo plaćene franšize financijskih asocijacija. Država nije mogla prodati tuđe vlasništvo, tvrditi suprotno bi bilo neozbiljno od bilo koga.”
Tribina će se održati u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru 05.10.2012.u 19 h.
Ulaz je slobodan.
UZMAH je kratica za Udruge zajedno- Mreža aktivista Hrvatske(www.uzmah.org). Riječ je zajedničkom mrežištu 34 različite Udruge građana s pridruženim neovisnim aktivistima iz domovine i dijaspore. Zajednički im je rad na stvaranju bolje Hrvatske.
