Hrvatska čista stranka prava je sudjelovala u obilježavanju 80. obljetnice ustaškog ustanka poznatog kao Velebitski ustanak. Ustanak je počeo 7. rujna 1932. napadom na žandarmerijsku postaju u Brušanima, a u njemu je sudjelovalo deset ustaša kojima se poslije priključilo pedesetak ustanika iz Like. Odluku o ustanku je donio poglavnik Ante Pavelić na sastanku u Austriji.
Ustanak nije imao zadaću ni plan podignuti široke mase na noge, nego samo zadati udarac zločinačkom režimu kralja Aleksandra prvog (i posljednjeg) i dati do znanja i njima i hrvatskom potlačenom narodu da postoje snage koje pripremaju jedini mogući odgovor na srpski teror, a to je oružana borba kao jedini jezik koji okupator poznaje.
Komemoracija je održana kod spomen ploče u Brušanima, zatim na grobu viteza Stjepana Devčića u Jadovnom na Velebitu, a onda je fra. Nediljko Knezović služio svetu misu za pokojnog Devčića i sve žrtve Velebitskog ustanka.
Fra. Nediljko je održao nadahnutu propovijed naglasivši da svi narodi koji drže do sebe slave svoje junake, a kod nas Hrvata i nije baš tako. Stoga se i može dogoditi da se tek sada nakon osamdeset godina obilježi grob ustaše Stjepana Devčića i da se o tomu može slobodnije govoriti. Ali nema sreće za ovaj narod dok ga vode oni koji u tom istom Jadovnom obilježavaju tobožnje stratište i sikću svoje laži nad praznom jamom tvrdeći da je u njoj 40.000 srba koje je su tu ubacile ustaše.
Stjepan Devčić je doista istinski junak i svjetionik slobode i njegov grob je zaglavni kamen hrvatske državnosti. Kada je njegova grupa otkrivena u jutro 13. rujna u Jadovnom, počelo je puškaranje između ustaša i žandara. Devčić je bio teže ranjen i vidjevši da se ne može izvući zapovjedio je suborcima da se povuku dublje u Velebit a njega neka ostave da im drži odstupnicu. Kada mu je nestalo streljiva on je aktivirao zadnju bombu i usmrtio sam sebe da ne padne živ u ruke žandara.
Preživjele ustaše su se nakon toga povukle u Italiju tj. u Zadar, a ustanici iz okolnih mjesta su posakrivali oružje i vratili se svojim kućama. U tomu ustanku je sudjelovao i vitez Rafael Boban, Andrija Artuković i Marko Došen kao domaći organizatori, Juco Rukavina i drugi.
Organizatori obilježavanja su bili Udruga Hrvatskih Dragovoljaca Domovinskog Rata Grada Rijeke i Bilaja (Gospić) i Hrvatski Zbor. Od strane HČSP-a su nazočili članovi iz Zagreba i Rijeke te su zajednički položili vijenac na grob ustaše i viteza Stjepana Devčića.
