Osvojila je olimpijsko zlato, pokupila dijamanata dovoljno za najbogatiju kraljevsku ogrlicu – “Million Dollar Baby” Sandra Perković. Hrvatska heroina doletjela je iz Züricha kako bi u svom Zagrebu na Hanžeku okončala sezonu iz snova:
– Najljepše je kao olimpijska pobjednica doći u svoj grad. Ne, nikad mi ni prije nije smetalo što nisam bila zvijezda broj jedan. U atletici ima mnogo ljubomore i zavisti. Ja, srećom, nisam takva.
Sandra ima specifičan stav o ženama, ne samo u svijetu sporta:
– U ženskom svijetu nema previše prijatelja, druge te uvijek ljubomorno i zavisno gledaju. To je neki “ženski mozak”, mi smo, žene, konstantno u nekom natjecanju. Na ulici, na sportskom planu, u uredu, ako izađemo van. Ako počupam obrve, moj dragi to neće ni primijetiti, ali svaka žena hoće. Mi se sređujemo više zbog drugih žena, ne zbog sebe ili muškaraca. Uvijek se komentira, gledaj kako se obukla, vidi joj cipele, haljinu. Mi smo zaista nekad glupe. Kad je žena zgodna, druga to nikad neće reći, prije ćeš dobiti zločesti komentar nego pohvalu. Kod muških nije tako, treba biti jači od toga.
I Sandrin odnos s Blankom Vlašić je jači od toga:
– Zajedno smo na mitinzima od 2009., uvijek potpora jedna drugoj. Super smo funkcionirale i jako mi je žao što je propustila London. A u Pekingu je skočila 205, a nije uzela zlato. Da mi je to netko prije rekao, smijala bih se. No, ona se vraća bolja nego ikad, i na sljedećem SP-u u Moskvi ona će održati lekciju svojoj, a ja svojoj Ruskinji.
S Janicom Kostelić Sandra ima također specifičan odnos:
– Prvi mi se put javila 2010. kad sam postala prvakinja Europe. Janicu i dalje doživljavam kao kraljicu. Jedna sam od onih žena koja nije nikad ljubomorna na druge cure jer znam što treba za uspjeh. Samo budala može ne voljeti onoga koji je prošao isto što i ti. Janica će uvijek biti moj broj 1.
Sandru su na OI oduševile rukometašice:
– Nazvala sam mamu i odmah joj rekla: “Mama, našla sam žene koje nisu ljubomorne”. Sve one, njih 16, su genijalke. Tek smo se upoznale, a one su mi priredile dirljiv doček nakon zlata. Saznale su da najviše volim Hello Kitty. To je bila lutka koja može govoriti i u koju se može snimiti poruka. Kad sam stisnula dugme, Kitty je rekla: “Zlatna Sandra, ti si naš ponos i dika”. Odmah sam vidjela da je to bilo od srca.
Svi Sandri žele da sruši svjetski rekord koji stoji od 1988. i Gabriele Reinsch iz DDR-a. Njenih 76,80 danas nevjerojatno zvuči. Sandra je u Londonu bacila 69.11, i to je tek 265. (!!!) rezultat svih vremena…
-Tek 265.!? Tada je bio hladni rat, nisu se birala sredstva, čak niti u sportu. Tadašnje bacačice imale su te doktore, sustavno se dopingirale. Vjerujem da su neke na to bile i prisiljavane.
Ja znam da sada mogu baciti 70 metara, nadam se u Zagrebu. Tih 76 i više se trenutačno čini nedostižnim, no ja sam dosad uvijek bacala bez vjetra. Dođem li u situaciju za koju godinu da bacam 72-73 metra, tada bih na nekom mitingu u SAD-u mogla i do rekorda jer povoljan vjetar može mnogo donijeti. Trebaju mi neki “supersonični” uvjeti i neće biti nemoguće..
