Da bi prijavili svoje novorođeno dijete, roditelji danas moraju, prema analizi Ministarstva uprave, u prosjeku potrošiti tri sata i 40 minuta čekajući u redovima pred različitim šalterima. Moraju na uvid u čak deset različitih institucija donijeti gotovo sve originalne isprave roditelja i djeteta: osobne iskaznice, rodni list, izvadak iz matice rođenih, domovnicu, vjenčani list, uvjerenje o prebivalištu, potvrdu o prebivalištu, uvjerenje o MBG-u, potvrdu o OIB-u… Dakle, za prijavu mlađahnog građanina potrebno je izraditi najmanje 21 kopiju dokumenta, potrošiti u prosjeku 95,5 kuna na različite upravne pristojbe i, ako ste Zagrepčani, oko 22 kune na parking.
‘Namjera nam je da jednim pilot-projektom pokušamo objediniti kompletan ovaj proces tako da dijete prijavite samo na jednom mjestu. Naša je namjera da to bude u bolnici i da se onda cijeli postupak automatizmom, kroz različite povezane registre, odradi sam’, rekao je u razgovoru za tportal pomoćnik ministra uprave Darko Parić.
U rodilištu danas roditelji dobiju popis svih navedenih koraka za prijavu djeteta, a realizacijom ovog pilota taj bi se popis mogao pretvoriti u jedan formular kojim riješite cijeli posao. Jedan od većih problema na kojem Ministarstvo još radi je organizacija:
‘Tko će u bolnici garantirati da je formular popunjen? Tko će obaviti posao matičara? Hoćemo li slati naše matičare u bolnicu jednom tjedno ili ćemo ovlastiti bolnicu da to radi? Ta procedura je puno veći problem i to sad pokušavamo riješiti, ali cijela bit digitalizacije sustava kojoj težimo je da jednom radnjom riješite pet stvari, a ne da vas šećemo od vrata do vrata’, rekao je Parić i naglasio da su ovim projektom svi na dobitku, posebno kada se uzme u obzir da se godišnje u Hrvatskoj rađa više od 40.000 djece. (Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, tijekom 2010. godine u Republici Hrvatskoj je rođeno 43.361 dijete.)
Drugi projekt koji Parić sa svojim suradnicima priprema mogao bi u budućnosti izrasti u veliki servis elektronskih usluga državne uprave i gotovo uništiti redove pred svim šalterima.
O čemu se zapravo radi? Ministarstvo znanosti, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zavod za zdravstveno osiguranje, Ministarstvo uprave i Porezna uprava u pilot-projektu će biti spojeni na jedan sustav kojem će svaki građanin moći pristupiti putem interneta koristeći korisničko ime i lozinku koju će dobiti od jedne od navedenih institucija. Identifikacijom u sustavu, građani će u početku moći koristiti po jednu od najjednostavnijih usluga od svake ustanove.
‘Recimo da vam Ministarstvo rada, odnosno mirovinski sustav, omogući da preko interneta vidite koliko vam je uplaćeno radnog staža, a da vam Ministarstvo uprave dopusti da preko interneta vidite gdje je vaše biračko mjesto. Ministarstvo zdravlja, odnosno Zavod za zdravstveno osiguranje mogao bi vam preko ovog sustava dati uvid u podatke o tome tko je vaš liječnik ili liječnik vašeg djeteta, pa čak i mogućnost da promijenite liječnika putem interneta. To su neke od usluga koje je moguće takvim centralnim sustavom osigurati’, rekao je Parić i upozorio da je još uvijek riječ o radnoj verziji, a ne o obećanju.
‘Ako to uspijemo postaviti na ovakav način, doslovno se može reći da je samo nebo granica. Naime, u tom slučaju će se bilo koje drugo ministarstvo ili bilo koja druga državna ustanova samo spojiti na sustav i davati svoje usluge preko interneta. Svaki građanin bi mogao u svakom trenutku vidjeti svoje dokumente, svoje zahtjeve i promjene tih zahtjeva’, pojasnio je Parić i rekao da će poticati sva Ministarstva koja imaju tehničke uvjete da se uključe.
‘Uvjeren sam da ćemo ovim pilot-projektima uspjeti postaviti presedan, prototip elektroničkih usluga u Hrvatskoj ili takozvani NIAS – nacionalni identifikacijsko-autorizacijski sustav’, ističe Parić, ali upozorava da su ovo tek temelji za proces digitalizacije koji će trajati jako dugo.
Ministarstvo uprave će ove projekte predstaviti javnosti najkasnije u studenom ove godine. ‘Oba projekta su piloti za koje se nadam da će do kraja godine ugledati svjetlost dana i neće državu ništa koštati, a kada to napravimo, namjera je da ove usluge zažive kao normalna stvar’, zaključuje Parić.
