Uzrok pogibije 12 vatrogasaca tijekom rutinske intervencije na otoku Kornatu i nakon pet godina je nepoznat, a ogorčene obitelji na suđenju umjesto istine doznaju brojne nove šokantne detalje o akciji spašavanja i ulozi vojske.
Dok su prvu godinu suđenja bivšem šibensko-kninskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici na Županijskom sudu u Zadru obilježili pokušaji “pranja ruku” odgovornih te su svi visokorangirani svjedoci tvrdili da nisu na vrijeme znali za stradanje pa vatrogascima zato nisu mogli pomoći, ovu drugu godinu razotkriveno je da su mnogi znali ali ništa nisu poduzeli, a niz novih detalja i proturječnosti pod lupu je stavio upravo ulogu vojske.
Još bez konkretnih odgovora
Na suđenju je otkriveno da je SARP kazeta iz vojnog helikoptera koji je vatrogasce prevezao na otok izvađena i predana policiji. No, nakon toga je nestala, a tko ju je sakrio ili uništio i zašto, nitko ne odgovara. Potvrđeno je i da su na otoku 30. kolovoza 2007. godine bila četiri helikoptera, što je vojska uporno demantirala navodeći samo tri. General Josip Lucić jasno je kazao da su specijalci poslani na Kornat uz suglasnost tadašnjeg predsjednika RH Stjepana Mesića koji je to, pak, u svom svjedočenju demantirao.
Dok jedni tvrde da je vojska stigla na otok sutra u jutro, drugi navode da je iskrcana iste večeri, a brojni su svjedoci, k tome, decidirano navodili da se za tragediju znalo na vrijeme, a kada se sa zakašnjenjem pomoć i poslala spasitelji su krenuli neopremljeni jer im nije rečeno koliki su razmjeri nesreće.
Iskazao se na ročištu prošlog tjedna i tadašnji ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje Đuro Poldrugač koji ni na jedno pitanje nije konkretno odgovorio pa tako niti tko je bio dužan koordinirati akcijom spašavanja vatrogasaca, a na inzistiranje odvjetnika naveo je da se ona mogla odraditi i na županijskoj razini, pa potom da je praksa svakakva, a na kraju zaključio da će to utvrditi vještaci.
Bol, gorčina i ljutnja
Obitelji poginulih vatrogasaca iz Šibenika, Tisnog i Vodica, petu obljetnicu tragedije dočekuju pomiješanih osjećaja, puni boli, ali i gorčine i ljutnje, jer do danas ne znaju zašto su im najmiliji izgubili živote. Da je uzrok eruptivni požar ne vjeruju, a pozivaju se pritom i na sama sudska vještačenja u kojima stoji i da su na mjestu nesreće nađeni tragovi gorivih tvari te da su na Kornatu svi scenariji mogući.
Obitelji, kao i jedini preživjeli vatrogasac Frane Lučić, uvjereni su da su najveću poslijeratnu tragediju u Hrvatskoj uzrokovali ili curenje goriva iz helikoptera ili eksploziva zaostale NATO bombe, a novi detalji koji se otkrivaju na suđenju dodatno produbljuju njihove sumnje u odgovornost vojske.
– Žalosno je da se mi moramo boriti na sudu i otkrivati ono što je trebalo biti utvrđeno istragom, a kada se i potvrde informacije koje navodimo i koje su se sve ove godine tajile, ništa se dalje ne napravi. Pet godina ne živimo, ne možemo oplakati svoju djecu u miru, samo tražimo istinu – govori Divna Stančić, majka poginulog maloljetnog vatrogasca Marka Stančića.
Suđenje je lakrdija
Jasna Lučić u Kornatskoj tragediji ostala je bez sina Josipa koji je bio civilni ročnik te prema zakonu nije niti smio sudjelovati u intervenciji.
– Suđenje ispada poput lakrdije. Strašno. Ne možete zamisliti kako je nama koji smo izgubili djecu sjediti u sudnici i slušati njihove pokušaje izvlačenja, prebacivanja odgovornosti, a pravi uzrok i dalje ne znamo. Sudi se samo Draženu Slavici. On ima dio odgovornosti, ali je najniži u tom lancu. Našu su djecu ubili, ostavivši ih satima na kamenu bez pomoći. I za to krivci trebaju odgovarati – rekla je Jasna Lučić.
