Zadarska riva se raspada jer je obalni pojas more “podlokalo”.
Pokazao je to jučerašnji slučaj, ali i pukotina koja se otvorila usred riva prije desetaka dana. Krpanje rive odavno nema nikakvog smisla. Ustanovili su to i stručnjaci koji su za skoro dva milijuna kuna napravili studiju stanje zadarske rive uz preporuku da se skoro tisuću metara obalnog pojasa rekonstruira. Ali stanje nije alarmantno napisali su prije dvije godine autori studije – tvrtka D&Z, koja je za posao ispitivanja stanja rive angažirala zagrebački „Geo-eko”.
Prema njihovoj stručnoj procjeni za obnovu zadarske rive trebalo je 50 milijuna kuna. Međutim, ta studija, kao i neke druge koje je gradska uprava naručila, završila je u nečijoj ladici.
Ova s izlikom, kako Grad nema novca za taj kapitalni zahvat i kako će se taj posao kandidirati za fondove EU, što pomalo postaje fraza.
Dok Zadar dobije i ako dobije taj novac riva će se raspasti.
Stav aktualne vlasti je krpanje se nastavlja. No, pukotine su sve veće i sve vidljivije i Zadar s bivšim ministrom mora koji je velikodušno odobravao milijunske investicije za nove rive i luke i najmanjeg zadarskog otoka, ima rivu koje se Zadrani mogu sramiti. I sve češće padati dok šetaju Obalom Petra Krešimira IV.
U taj obalni raspad sistema sve se više uklapaju i instalacije na koje je potrošena stotina milijuna kuna, a koje se na očigled devastiraju što od sile prirode, a što zbog tisuće ljudi koje su taj javni prostor izbacile iznad ruba održivosti. Otužan je zvuk mora uz drvenu klavijaturu morskih orgulja koji nikada nije premazana zaštitnom bojom. Pa nije vrag da u gradskoj upravi nema novca za malo boje ili se još ne zna tko bi taj mali ali koristan posao trebao obaviti.
