Poštovano uredništvo,
potaknuti jučerašnjim napisom u vašim novinama i izjavom gosp. Danijela Kotlara u kojem je iznio niz neistina kako o ovom događaju tako i o ljudima koji stanuju u obiteljskim kućama u blizini zgrada, osjećamo se dužnima pojasniti gosp. Kotlaru i javnosti neke činjenice.
Naime, pet obiteljskih kuća na Poljani Dragutina Domjanića od br. 29 do br. 33 napravljeno je na privatnim parcelama koje imaju čiste papire, a vlasnici istih dogovorno su dio kvadrature tih parcela ustupili za put kojim bi svi imali pristup svojim kućama. Dakle, radi se o slijepoj ulici koja vodi isključivo do njihovih kuća, koja nije ucrtana ni u jednoj katastarskoj karti i nema oznaku javnog puta.
Otkad su počela događanja oko tzv. Milinkovićevog puta, dio stanara Galićevih zgrada počeo je koristiti taj put za parkiranje svojih vozila, jer im je prelazak preko neizgrađenog zemljišta (također u privatnom vlasništvu!) na kraju tog puta bio najkraći prilaz zgradama.
Nekolicina stanara uporno nam pravi probleme
Mi, koji se „neljudski” ponašamo prema njima, nikad im nismo branili ni parkiranje, ni prolazak, nadajući se da ta situacija neće dugo trajati i da će odgovorni naći rješenje kojim će stanari ponovno imati pristup do zgrada te im nismo htjeli dodatno otežavati nezavidnu situaciju u kojoj su se našli.
Jedino što smo od njih tražili to je da nam ostave prostor za nesmetan ulazak u dvorišta i parkirno mjesto za parkiranje jednog ili dva automobila uz ogradu za naše vlastite potrebe, odnosno parkiranje naših prijatelja i gostiju i odnedavno turista koji borave u našim apartmanima.
Već četiri mjeseca razgovarajući s pojedinim stanarima pokušavamo objasniti našu situaciju ne želeći se zamjeriti nikome, mnogi od njih to su shvatili i zahvalni su na razumijevanju, ali nekolicina njih uporno nam pravi probleme, izruguje se, vrijeđa, razbija stavljene oznake pa čak i verbalno prijeti nazivajući nas „neljudima, četnicima i uzurpatorima javnog zemljišta”!
Tko postavlja barikade i na čijoj zemlji?!
Znači, prolaze preko naših parcela, na njima parkiraju, tražeći hladovinu za svoje limene ljubimce lome grane naših oraha, smokava i maslina, a mi smo uzurpatori ??? Gosp. Kotlar kao prekaljeni borac i brigadir HV-a trebao bi znati tko je 90-tih postavljao barikade na čijoj zemlji i povući paralelu – tko je u ovom slučaju okupator.
Svi zainteresirani i iole pismeni mogu u katastarskim i sudskim knjigama provjeriti točnost podataka o vlasništvu, i zato ćemo od nadležnih službi zahtijevati da, kako je normalno i uobičajeno u svakom civiliziranom društvu (ako uopće pripadamo takvom), zaštite i našu imovinu i pravo na normalan život.
A glede njegove izjave o spornom incidentu – „barikade” koje su u gosp. Kotlaru probudile ratne traume iz 90-tih i navele ga na reagiranje neprimjereno civiliziranoj osobi, zapravo su prazna drvena „kašeta” za voće kojom se pokušalo sačuvati jedno mjesto za parkiranje gosta (turista) iz Slovenije koji boravi u obližnjem apartmanu. Na prigovor jednog od susjeda zbog bacanje iste, jedan od stanara Galićevih zgrada izvadio je iz auta drvenu palicu i zaprijetio da će mu razbiti glavu. Gdje je tu Kotlar pronašao ženu kojoj smo branili prolaz, vjerojatno samo on zna.
Kako Kotlar zna broj bačenih boca i čaša?
Naši međusobni komentari na taj događaj potakli su kanonadu psovki s jednog balkona (nitko od nas tada još nije znao tko je u pitanju), popraćenu bacanjem pivske boce i dvije čaše (zanima nas kako Kotlar zna koliko ih je bilo ako ih je „netko” bacio, mi smo ih prebrojali tek naknadno). Mislimo da nije potrebno naglašavati što bi bilo da se netko od nas našao na putanji istih… Na to smo pozvali policiju, a Kotlari su s namjerom da se obračunaju s nama, psujući i prijeteći, sišli dolje. Jedino brza policijska intervencija spriječila je ozbiljniji napad i tjelesne ozljede, ali fizičkog kontakta je bilo i to na Kotlarovu osobnu sramotu, sa ženom, koja se našla između sukobljenih muškaraca pokušavajući sačuvati razmak između njih dvojice. On ju je gurnuo rukama u prsa, a usput joj i, vjerojatno svojim ručnim satom, ostavio modricu na nadlanici ruke. „Kolateralne žrtve” bile su i naočale njenog supruga koje su otrgli s vezice na njegovim prsima i razbili te pitar s cvijećem koji se našao nadohvat desnice bijesnog gosp. Kotlara i završio počupan i razbijen o tlo.
Nadležne službe, poduzmite nešto!
To što gospoda Kotlari nisu završili iza rešetaka, mogu jedino zahvaliti dotičnoj gospođi koja nije pristala ići na Hitnu da se ozljeda evidentira i podići tužbu za fizički napad, želeći izbjeći dodatne neugodnosti sudskih i policijskih procedura koje bi zasigurno dodatno pogoršale njeno trenutno loše zdravstveno stanje.
Zato molimo sve nadležne službe Grada, Suda, MUP-a i sl. koje mogu pomoći rješavanju ovog i ovakvih sporova i time spriječiti daljnje sukobe ljudi koji su u konačnici svi kolateralne žrtve nečijeg nerada i korupcije, da nešto poduzmu i pomognu nam da nastavimo živjeti kao ljudi.
Stanari Poljane Dragutina Domjanića 29-33
