Hrvatsko gospodarstvo ponovo tone u recesiju, čak i ako se pretpostavi blagi oporavak u drugoj polovini godine, u 2012. očekuje se pad BDP-a od 1,6 posto te nastavak pada zaposlenosti, predviđanja su iz najnovije publikacije ‘Financijska stabilnost’ Hrvatske narodne banke.
U okolnostima ponovnog širenja krize u eurozoni, pooštrenih uvjeta financiranja na inozemnom i domaćem tržištu te pada izvozne potražnje, domaće gospodarstvo ponovo tone u recesiju. Mogućnosti protucikličkog djelovanja fiskalne i monetarne politike su ograničene, pa gospodarska politika treba biti usmjerena na strukturne reforme kako bi se podigla potencijalna stopa rasta gospodarstva, smatraju analitičari središnje banke.
Ocjenjuju kako je recesijska kretanja u kratkom roku teško izbjeći jer, u okolnostima povećane nesklonosti riziku zbog financijske krize u eurozoni, fiskalna politika mora ostati usmjerena na proračunsku konsolidaciju kako bi javni dug zadržala na održivim razinama i na taj način osigurala pristup inozemnim financijskim tržištima.
Kreditni rejting je uvjet preživljavanja
Istodobno, dodaju, utjecaj monetarne politike također je ograničen potrebom održavanja stabilnoga deviznog tečaja u uvjetima visoke devizne zaduženosti i rastućih deprecijacijskih pritisaka zbog smanjenog priljeva inozemnoga kapitala.
Uz to, pokušaj poticanja kreditne aktivnosti banaka oslobađanjem likvidnosti smanjenjem obvezne rezerve otežano se pretvara u kreditni rast zbog slabe potražnje u izvozno orijentiranim poduzećima te povećane rizičnosti plasmana poduzećima orijentiranima na domaće tržište.
Analitičari HNB-a napominju kako bi predviđeni umjereni pad javnih rashoda i rast prihoda u 2012., planirano smanjenje proračunskog manjka opće države na oko 4,2 posto BDP-a, kao i nastavak konsolidacije u sljedećih nekoliko godina, rezultiralo stabilizacijom javnog duga na razini nižoj od 60 posto BDP-a.
Očekuju da će se manjak na tekućem računu platne bilance zadržati na razini od oko 1 posto BDP-a, što zajedno s očekivanim priljevom izravnih ulaganja od oko 1,5 posto BDP-a osigurava zaustavljanje rasta inozemnog duga. To, zajedno s međunarodnim pričuvama središnje banke osigurava deviznu likvidnost zemlje u 2012.
Takva promjena fiskalne i vanjske neravnoteže osigurala je zadržavanje kreditnog rejtinga zemlje na investicijskoj razini, što je omogućilo realizaciju planiranog zaduživanja države na inozemnom tržištu u travnju 2012.
Neće pomoći ni državni projekti
Ističu da visoke devizne pričuve monetarnog sustava te dobra kapitaliziranost banaka jamče kratkoročnu stabilnost.
Međutim, upozoravaju, u slučaju daljnjeg pooštravanja krize u eurozoni mogući su poremećaji u refinanciranju dospjelog duga poduzeća te povlačenje sredstava inozemnih banaka, što bi zahtijevalo odgovarajuću upotrebu deviznih pričuva monetarnog sustava radi očuvanja financijske i monetarne stabilnosti.
Istodobno, vjerojatno produbljivanje recesije u tom scenariju zahtijevalo bi dodatne prilagodbe u fiskalnoj politici kako bi se fiskalna neravnoteža održala u granicama prihvatljivim financijskim tržištima.
Kreditni rejting zemlje, napominju, može biti ugrožen i u slučaju znatnijeg pada gospodarske aktivnosti pod utjecajem jačanja restrukturirana ekonomije u uvjetima kada izvoz zbog recesije u okružju ne može pružiti dovoljan impuls rastu.
U takvim okolnostima, ocjenjuju, ni poticanje kratkoročnog rasta intenzivnim ulaganjima javnog sektora ne bi bilo poželjno zbog nepovoljnih učinaka na rast domaće potrošnje i uvoza, što bi u uvjetima ograničenog rasta izvoza produbilo vanjsku neravnotežu i pogoršalo percepciju financijskih tržišta i agencija za dodjelu kreditnog rejtinga te tako ugrozilo dugoročne potencijale rasta.
Spas u reformama
Iz HNB-a ističu kako su dubinske strukturne reforme preduvjet dugoročne stabilnosti. U takvim okolnostima gospodarska se politika ponajprije treba usmjeriti na stvaranje pretpostavki za dinamiziranje rasta u srednjem i dugom roku intenziviranjem reformi kojima je cilj poboljšanje ulagačke klime i dubinska preobrazba gospodarstva jačanjem intelektualnoga kapitala kao glavnog činitelja konkurentnosti i održivog rasta, zaključuju.
