Svi otočani koji na svojim “školjima” nemaju benzinsku crpku, a ipak koriste benzin i naftu, su izvan zakona!
Izvan zakona su ih stavili propisi koji im ne dopuštaju prijevoz naftnih derivata redovnim putničkim linijama. S druge strane, zakonodavci koji su ih prometnuli u kršitelje zakona otočanima nisu ostavili načina da u skladu sa zakonom do svojih otoka dopreme gorivo. Jer, vjerovali zakonodavci ili ne, i otočanima treba gorivo! Za brodove i kaiće, za motorne pile i pumpe, za freze i još kojekakve strojeve.
Kamufliranje prtljažnika
A da oni na vrhu stvari zaista sporo ili uopće ne shvaćaju dokazuje i “ažurnost” Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva koji su gotovo četiri mjeseca nakon što su od pročelnika Grada Zadra za poljoprivredu i razvitak otoka Ivice Katića dobili dopis u kojemu ih se izvještava o situaciji s prijevozom goriva na otoke ipak reagirali. I to tako što su dopis proslijedili u Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture!
No prije nego što smo provjerili što se i događa li se išta po ovom pitanju na državnoj razini, prošetali smo do zadarske trajektne luke kako bismo iz prve ruke saznali kako otočani dolaze do goriva.
Ispred trajekta “Jazine” koji je za dvadesetak minuta trebao isploviti za Rivanj, Sestrunj, Zverinac i Molat, primjećujemo automobile s uglavnom stranim registracijama.
Nakon što smo zaokruživši pogledom napokon ugledali automobil sa zadarskim registarskim oznakama, prilazimo bliže i – bingo!
Vozača zatičemo točno u trenutku kada prtljažnik krcat kanticama s gorivom oblaže wc papirom!
– Prije se moglo u trajekt ući bez kamufliranja, a sada to ide samo na ovaj način. No prije je svatko sam sebi nosio gorivo pa se i nije išlo autom. Ovako sam morao platiti oko 170 kuna za auto, govori nam otočanin koji će, ne sumnjamo u to, trošak prijevoza naplatiti nešto većom cijenom benzina. No tko mu može zamjeriti?!
Kako doznajemo iz razgovora sa žiteljima Ista, princip je da se benzin od mjesnih dobavljača, sličnih ovome kojega smo u trajektnoj luci zatekli na djelu, plaća po cijeni od 12 kuna po litri. S tim da se mora kupiti najmanje 10 litara. No Išćani, kao uostalom i Molaćani te žitelji ostalih otoka u istoj situaciji ovime su i više nego zadovoljni. Jer, bolji im je i dvije kune skuplji nego nikakav benzin!
Na Olibu, primjerice, situacija je malo drugačija. No isto je to što su stanovnici ovog kao i drugih otoka prepušteni vlastitoj inventivnosti. Tako Olibljani, kojima je Novalja relativno blizu, u nabavu goriva idu u ovaj paški grad i to vlastitim kaićima. Obično jedan nabavi nešto veće količine pa sumještanima podijeli po nabavnoj cijeni, a solidarni otočani mu, kako bi pokrio troškove prijevoza, udijele koju kunu više.
U zadarskoj trajektnoj luci zatičemo i Darka Šarunića, predsjednika Mjesnog odbora Brgulje.
On ističe da je posvemašnja indiferentnost prvo što mu upada u oči kad je u pitanju odnos države prema otocima.
– Koliko ih je briga za nas vidjeli smo ovih dana kada je aktualna nestašica vode. A gorivo je aktualno već šest mjeseci pa nikome ništa. Znali su nam zabraniti prijevoz goriva putničkim linijama, a baš ništa nisu napravili da omoguće neka bolja rješenja. Po mojem bi mišljenju najbolje bilo, a to se ovih dana govorilo i na radiju, da se u postojećim trajektima osiguraju prostorije za prijevoz ne samo benzina i nafte, već i drugih opasnih tvari. Je li tko razmišljao što kada, primjerice, trgovac na trajekt donese 20 lakova za kosu? Složit ćemo se da ni to nije bezopasno, kaže Šarunić koji napominje da većina trajekata ima salone, WC-e ili neke druge prostorije koje su ionako izvan funkcije i koje bi se mogle iskoristiti za siguran prijevoz goriva.
Što Zagreb misli?
Što se o svemu misli “tamo gore, u hladnom Zagrebu”, doznali smo od gradskog pročelnika za poljoprivredu i razvitak otoka Ivice Katića, koji se od samog početka najviše zauzimao za rješavanje ovog problema.
– Od Ministarstva regionalnog razvoja sam 19. lipnja dobio obavijest da je moj dopis proslijeđen Ministarstvu mora. U ovom su Ministarstvu reagirali relativno brzo pa sam u četvrtak i petak imao više telefonskih poziva iz tog Ministarstva, točnije iz njihove Uprave za sigurnost plovidbe. Od mene su tražili podrobne informacije, a kroz kontakte s njima sam stekao dojam da bi se nešto ipak moglo pokrenuti, rekao je Katić koji nas informira da u Upravi za sigurnost plovidbe rade na organiziranju što skorijeg sastanka s predstavnicima Grada Zadra, Jadrolinije, Agencije za obalni linijski pomorski promet, Lučke kapetanije i Registra hrvatskih brodova.
Tako je u lipnju delegacija Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture posjetila Estoniju, koja također ima nekoliko slabo naseljenih otoka bez benzinskih crpki, da bi vidjeli kako to tamo funkcionira.
Plan je bio da se na osnovi viđenog u toj baltičkoj zemlji Hrvatskom registru brodova predloži model prijevoza goriva redovnim linijama, ali na za to posebno prilagođenim brodovima. To bi značilo da bi se postojeći trajekti i ostali linijski brodovi preuredili kako bi bili dovoljno sigurni za istodobni prijevoz putnika i naftnih derivata.
