Ponovo se okupila generacija maturanata Pomorske škole Zadar da bi proslavila zavidan jubilej, 45 godina rastanka od školskih klupa, nakon čega ih je život odveo na sve strane svijeta. Poštujući tradiciju i lijepe običaje minutom šutnje odali su najprije počast svojim preminulim profesorima i kolegama. Uz opravdano odsutnog ravnatelja Svetka Perkovića, domaćinstvo je preuzeo mladi pedagog ove škole Marin Perinić, koji se i sam iznenadio o kakvoj se zapravo generaciji radi. Upoznao je nekadašnje učenike s dostignućima škole u obrazovnom procesu mladih pomoraca i najvišim ISO standardima obuke . Na koncu kratkog posjeta školi svima su podijeljene monografije “Prvih 50 godina Pomorske škole Zadar”.
Već je nebrojena puta istaknuto da je ova generacija, tada, daleke 1967. godine proglašena najgorom u povijesti škole. No premda je to – a takva su vremena bila, samo proizvoljna ocjena uprave škole, mladim pomorcima najteže je pala sankcija u vidu zabrane maturalne zabave. Tako su svečana maturalna odijela, kravate i ostalo završili u ormarima, čekajući kakvu drugu premijernu prigodu. Propale su i neke tek začete ljubavi i upoznavanja, ali je i to stornirano za neka bolja zavodnička vremena.
Unatoč svemu ovu generaciju možemo ipak slobodno kategorizirati sa 4 puta NAJ. Prvo: premda nezasluženo, ponijela je titulu NAJGORE u 7 – godišnjoj povijesti škole. No tada su vladali drugačiji kriteriji i odnosi na relaciji učenik – profesor – škola, pa će ih ova stigma zacijelo pratiti stalno. Za drugo naj pobrinuo se Marinko Šimac NAJBOLJI učenik škole svih vremena, svojim trudom i zalaganjem kroz sve četiri godine te ocjenama odličan iz svih predmeta. Nadalje treće naj pripada NAJHRABRIJEM Mladenu Vučetiću, zapovjedniku tada najvećeg tankera “Ante Banina”, što je vrednovano tada prestižnom “Plavom vrpcom Vjesnika” za pothvat na moru. I na koncu četvrto, svi zajedno bili smo NAJVEĆI prepisivači! Ali na način da se u nedostatku udžbenika, od prethodnih generacija posuđivalo te potom prepisivalo skripte iz glavnog predmeta – Nautike. Nije to bio lagan posao, već su te skripte pisane stotinama sati. Mukotrpnim prepisivanjem se usput ipak mnogo toga i naučilo, pa ne čudi stoga što su kadrovi iz Zadra – kad je u pitanju struka tj. navigacija, bili među najboljima u državi.
Druženje se potom nastavilo u konobi “Trata” na Poluotoku, gdje su se u opuštenoj atmosferi prepričavale dogodovštine iz školskih klupa te dakako i iz bogate pomoračke prakse.
Prisjetiše se bivši maturanti između ostalog i toga kako su vršeći praksu na tada školskom brodu “VEZ”, prevozili pitku vodu iz Zadra na gotovo sve zadarske otoke koji su tako – zanimljivo, manje žeđali nego je to slučaj danas.
Zaključno spomenimo one koji su se ovom prigodom odazvali pozivu:
4. nautički razred: Žarko Botica, Zdravko Erceg, Svetoslav Fižulić, Mirko Kurtin, Zoran Lukin, Vlado Magaš, Ljubomir Manola, Milivoj Pavasović, Stipan Rukavina, Branko Šimac, Marinko Šimac, Josip Tolić te Mladen Vučetić.
4. brodo-strojarski razred: Petar Brkić, Drago Dujić, Boris Juras, Branko Jurin, Boris Lisica, Slavko Maksan, Mladen Mičić, Josip Mustać, Endo Sipina, Predrag Stulić, Ante Tolić, Filip Torbarina i Danko Kaleb.
