U “Transportima”, likvidiranoj zadarskoj tvrtki, Petar Smokrović je radio 33 godine, otišao je nakon završetka stečaja i sa Zavoda za zapošljavanje “uredno” dobivao 1200 kuna. Godinama nakon toga bio je među osnivačima “Solidarnosti”, udruge koja okuplja bivše radnike ugašenih zadarskih poduzeća, postao je i predsjednik “Solidarnosti”, a sada za srpanj najavljuje prosvjede na središnjem gradskom trgu kako bi se upozorilo na katastrofalne uvjete života oko 15.000 otpuštenih radnika.
– Od rujna prošle godine pripremali smo osnivanje udruge, ali rasteglo se dok smo izradili statut i sve to, i konačno smo u svibnju ove godine registrirali udrugu – počinje Smokrović razgovor za Slobodnu Dalmaciju.
– S koliko članova?
– Sada nas je oko 250, ali ljudi dolaze svakim danom, bit će nas još. Članarina nam je 50 kuna godišnje, znamo kako ti ljudi žive, više nije moglo, a pokušat ćemo im olakšati i nabavljanje zimnice ili s trgovcima ugovoriti neke popuste za otpuštene radnike.
– Nabrojili ste 50-ak likvidiranih zadarskih poduzeća. Jesu li baš stečajni upravitelji svemu krivi?
– Možda ih je i nešto više od 60. Nestalo je između 12.000 i 15.000 radnih mjesta. Ugasili su ih stečajni suci, koji su bogovi, i stečajni upravitelji, koji su grobari, jer ni jednu tvrtku u Zadru nisu uspjeli osposobiti. Nema restrukturiranja, nema nastavka posla, sve se to ugasilo. Stečajni upravitelji uopće nisu pozivali radnike u stečajna vijeća, sve je otišlo u dim.
– Zašto ste izabrali ime “Solidarnost”?
– Među 15-ak osnivača udruge padali su različiti prijedlozi, a onda je Ivica Pulić, koji je nekada radio u GP-u “Jadran”, predložio: “Neka bude Solidarnost”, smatrajući da bismo trebali biti solidarni sa svim bivšim radnicima.
– Je li vam “Solidarnost” Lecha Walese bila uzor?
– Ne, ne. Znamo mi tko je Walesa i što je učinio za poljske radnike, ali nije nam to bio motiv ni uzor, naš naziv nema nikakve veze s politikom. O političarima ćemo govoriti, pa i surađivati s političarima, ako treba i s crnim vragom ako nam može pomoći. Nećemo se vezati ni uz jednu stranku, ali surađivat ćemo i s crnima, žutima, crvenima, plavima, sa svima koji nam mogu pomoći. Ako to žele.
Gotovo svi smo članovi, pa usko surađujemo sa Savezom samostalnih sindikata, s kojim ćemo pokrenuti reviziju privatizacije naših propalih poduzeća.
– Walesa je imao i podršku Karola Wojtyle i Crkve…
– Nismo još pokušali dobiti takvu vrstu pomoći, ali polako, idemo korak po korak. Problem su nam financije.
– Govorite o gotovo 15.000 otpuštenih radnika. Mislite li da ih možete izvesti na ulicu?
– Teško je to, ali možemo. Vjerujem da ćemo u srpnju napuniti zadarski Narodni trg. Ovaj smo put imali mali podbačaj, bilo nas je stotinjak. Ljudi su razočarani, lagali su im svi koji su im obećavali. Ljudi nemaju povjerenja, Hrvat je takav čovjek.
Prošli smo put na Trg doveli gotovo 500 ljudi, a sada će ih biti i više. Ljude je teško izvući na ulicu, ali polako, izvući ćemo ih. Ima i straha, ljudi se boje da bi mogli imati i manje od ovoga što sada imaju. A imaju malo!
Meni i supruga kaže da ću nastradati, ali za pravicu, ako treba, idem glavom kroza zid.
– S kojim ciljem idete na prosvjed na Narodnom trgu?
– Da upozorimo Grad i Županiju i naše vlastodršce na uvjete u kojima žive brojne zadarske obitelji otpuštenih radnika. Ti su ljudi u očaju.
Ako gradonačelnik Vrančić ima imalo moralnosti, trebao bi sam podnijeti ostavku, da mi niti ne tražimo njegov odlazak! Pa njegova je svita preuzela Grad s plusom većim od 20 milijuna kuna, a sada su stvorili manjak od 90 milijuna!
I on dođe na Gradsko vijeće i kaže da se i on iznenadio, da ne zna što se događa. Pa kakav je to gradonačelnik?! A znaju uvesti prirez i guliti sirotinju!
– Na prošlom ste prosvjedu prozvali i bivšeg ministra Kalmetu, bivšu gradonačelnicu Anu Lovrin…
– Oni gledaju samo sebe i nikog više, tko šljivi radnike, srednji sloj ne postoji, uništili su ga. Pogotovo u Zadru, koji je zaista grad slučaj. Puno smo očekivali od državnog odvjetnika Mladena Bajića, ali je posustao: ako ne može, neka dade ostavku.
Idem u zatvor na tri dana, to mogu izdržati
– Već nekoliko puta prozvali ste županijskog državnog odvjetnika Ivana Galovića. Što mu to zamjerate?
– Da, nekoliko sam ga puta javno prozvao i opet ću. Još prije sedam-osam godina slali smo prijave protiv nekih zadarskih direktora i moćnika, nosili smo te prijave i USKOK-u, ali nisu nam ni odgovorili. Galović javno tvrdi da to ne radi, ali papire drži u ladici i ne postupa, on jednostavno ne radi ono što mora raditi.
Ma kakvo pravosuđe?! Pa neki osuđeni bivši rukovodioci sačuvali su svu svoju imovinu, a neki od njih zbog slabog materijalnog stanja nisu platili ni sudske troškove! Rekli smo to predsjedniku Ivi Josipoviću u Splitu, rekao je da je on pravnik, ali da takvo što još nije vidio. A ja imam nekakvu kaznu od 330 kuna i morao bih ići tri dana u zatvor ako ne platim.
– Platit ćete?
– Još nisam platio. Jedino ako me supruga zezne pa plati meni iza leđa. Tri dana zatvora, mogu to izdržati. A pogledajte Sanadera: pa to je lakrdija, uvjeren sam da neće biti osuđen ni jednog dana! Što je odležao, odležao je.
