Da je filmskim strukovnjacima dozlogrdio tretman kakav hrvatski film (i film uopće) ima na državnoj televiziji vidljivo je iz sve češćih otvorenih pisama koje stižu na Prisavlje, ali i na adresu Ministarstva kulture RH.
Pošast tretiranja filma kao usputnog sadržaja za popunu termina između raznih lakonotnih šund, političkih i sportskih sadržaja već odavno je prisutna na privatnim televizijama s nacionalnom koncesijom. Ono što stvarno zabrinjava je što ta pošast sve agresivnije zahvaća i Hrvatsku televiziju koja je financirana iz proračuna i iz RTV pretplate. Kao da nije bilo dovoljno što je jedina emisija koja se ozbiljno bavila isključivo filmskom kulturom skraćena na sramotnu minutažu i bačena u termin iza ponoći. Sad je potrebno još nagrđivati vizualni i umjetnički integritet filmskih djela od kulturnog značaja.
Bez da diramo u zasluge hrvatskih nogometaša (ako izuzmemo divljanje navijača) koji daju veliki obol promociji Hrvatske u svijetu, moramo biti svjesni da ovakav tretman domaće kinematografije na državnoj televiziji predstavlja agresiju na kulturne, ali i moralne vrijednosti koje ostavljamo društvu. Tada se nemamo što čuditi šikaniranju hrvatske filmske umjetnosti u kino dvoranama. Tada nemamo što zamjeriti velikim distributerima kada hrvatske filmove prikazuju samo tjedan dana u neatraktivnim terminima, u samo dvije kino dvorane. Tada se nemamo što čuditi kada nas nogometni navijači u svijetu predstavljaju na način koji ne dolikuje kulturno njegovanoj naciji. Umjesto da predstavlja kulturnu i moralnu vertikalu, na štetu kulturne baštine nacionalna televizija se pretvara u servis privatnih interesa i promocije. Najnovije skrvnuće filmskog djela hrvatskog umjetnika izazvalo je bijes struke a prvi su reagirali Dr. sc. Rajko Petković i Vlado Zrnić. Njihovo otvoreno pismo Hrvatskoj televiziji i Ministarstvu kulture RH prenosimo u cijelosti:
OTVORENO PISMO HRVATSKOJ TELEVIZIJI
Poštovani,
s obzirom na trenutnu praksu prikazivanja hrvatskih filmova na televiziji, mislimo da je dužnost hrvatskih filmologa da reagiraju i spriječe slično obezvrjeđivanje domaće filmske baštine. Dana 8. lipnja na prvom programu HTV-a prikazan je film Veljka Bulajića Vlak bez voznog reda, ocijenjen od mnogih kao klasik neorealizma. Kopija filma mogla je biti i bolja, no pravi problem je u ‘vizualnoj intervenciji’ HTV-a. Naime, kako je dva dana nakon prikazivanja filma bila prva utakmica hrvatske nogometne reprezentacije na tekućem Europskom prvenstvu, HTV je stavila veliki natpis Još 2 dana do Hrvatska – Irska ispod svog loga, u najprimitivnijem stilu privatnih i komercijalnih televizija. Natpis je maksimalno onemogućio uživanje u praćenju tog filma, koji je, baš kao i 90 % hrvatske filmske baštine, već godinama nedostupan domaćoj filmskoj javnosti.
Praksa izdavanja hrvatskih filmova na DVD mediju gotovo je nepostojeća, i nedavno izdavanje osam klasika od strane Jutarnjeg lista tek je kap u moru. Dovoljno je spomenuti da klasici poput Ritam zločina, Ponedjeljak ili utorak, Lisice ili Samo ljudi nisu dostupni, a oni su tek vrh ledenog brijega. Hvalevrijedni ciklus hrvatskog filma koji je trenutno na programu nacionalne televizije zato je od iznimnog kulturološkog značaja. Mnogi filmovi koji se prikazuju u sklopu ciklusa jedini su način da se oni vide, a gore spomenuta ‘vizualna intervencija’ šaka je u oko svim poštovateljima domaće filmske kulture. Učinak je sličan onome kao kad biste objavili Krležin roman sa zatamnjena dva gornja reda i na njihovo mjesto stavili reklamu.
Zadaća Hrvatske televizije, koje smo svi pretplatnici, je očuvanje nacionalnog identiteta, a ovakav postupak potpuno je suprotan tome. Usporedbe radi, Srbija je objavila gotovo sve svoje filmske klasike na DVD mediju, dok je Bosna i Hercegovina u rujnu 2011. godine proglasila sve svoje filmove snimljene prije 1970. godine nacionalnim spomenikom i naložila mjere za njihovu konzervaciju i prezervaciju. Žalosna je činjenica da je razina filmske svijesti najmanja u Hrvatskoj.
Iz gore navedenih razloga, pozivamo Hrvatsku televiziju da poštuje integritet audiovizualnog djela i da se ono ne narušava ni reklamama niti bilo kakvim vizualnim intervencijama. Pozivamo također Hrvatsku televiziju, koja već niz godina služi kao servis neprimjereno velikog broja američkih filmova, da nastavi s praksom prikazivanja domaćih naslova, jer više od 70 % radova već godinama, ili uopće nikad nije prikazano. Ako se na HTV-u niz puta mogu prikazati isti američki filmovi upitne kvalitete, red je da se svakom hrvatskom filmu barem jednom da prigoda, jer se zbog trenutne kulturne politike oni zapravo nalaze u bunkeru, što je praksa nekih vremena za koja smo se nadali da su ostala za nama.
Srdačno,
Dr. sc. Rajko Petković, viši asistent na Sveučilištu u Zadru
Vlado Zrnić, redovni profesor na Umjetničkoj akademiji u Splitu
Od njega se može još svašta očekivati, nagovjestio je Polimac i nije trebalo dugo čekati da se pojavi u “kantunu” najav utakmice Hrvatska- Italija, koja zauzima najveći prostor i remeti gledanje bilo kakvog programa. Stoga pojačavamo dijagnozu uređivačke politike na HTV-u u debilnu. Barem ćemo dignuti glas i kazati da ne pristajemo da nas pretvaraju u idiote na njihovom grozničavom putu da postanu najgledanija televizija lošom imitacijom komercijalne konkurencije.
