Nakon što je proglašen krivim za potpaljivanje požara u očevoj kući ljetos u Preku, Anđelko Renato Košta osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od godine dana te je odmah po izricanju presude pušten iz pritora jer je upravo toliko već proveo iza rešetaka.
Tužiteljstvo ga je teretilo da je pod utjecajem od 1,71 promila alkohola u krvi u noći s 26. na 27. lipnja prošle godine otvorenim plamenom u nekoliko prostorija očeve kuće zapalio njegovu odjeću zbog čega se ubrzo požar proširio i zahvatio cijelu etažu visoke prizemnice. Košta je u očevu kuću ušao nasilno otvorivši prozor kupaonice prišavši kroz dvorište koje je zajedno s ocem koristio s obzirom na to da je stanovao u kućerku udaljenom svega nekoliko metara. Osim za potpaljivanje požara kojemu su uzrok bili nagomilani, dugogodišnji loši odnosi s ocem, Koštu je tužiteljstvo teretilo i za prijetnje vatrogascima i policajcu koji su nakon dojave o požaru izišli na teren.
Nije prijetio vatrogascima i policajcu
U optužnici se navodilo da im je zaprijetio riječima: “Ne prilazite, uzet ću plinsku bocu i sve dignuti u zrak”. No, za to kazneno djelo Sudsko vijeće Županijskog suda u Zadru kojim je predsjedao sudac Boris Radman Koštu je oslobodilo krivnje jer, kako je obrazloženo, ničim nije potkrijepljeno niti dokazano da je to zaista i učinio. Naime, sudac Radman kazao je kako tužiteljstvo nije navelo niti kome je točno prijetio, a niti je navedeno da su te osobe bile u strahu za svoj život, što su osnovni elementi tog kaznenog djela.
– Kod odmjeravanja kaznene sankcije sud Vam je kao olakotne okolnosti uzeo iskreno i potpuno priznanje djela, sudjelovanje u Domovinskom ratu, primjereno držanje pred sudom, činjenicu da ste, kako proizlazi iz vještva sudske vještakinje psihijatrijske struke, Vi u trenutku počinjenja kaznenog djela bili pod utjecajem alkohola zbog čega ste bili smanjeno ubrojivi u znatnoj mjeri, ali i to što ste imali teško djetinjstvo, pa i život – rekao je sudac Radman, a o teškom odrastanju i životu optuženog Košte svjedočio je on sam, te njegova majka koja je rekla da joj je sin živio bez struje i vode, k’o stoka.
Imao teško odrastanje i život općenito
Dodala je kako se njegov otac prestao brinuti o njemu još dok je bio dijete, a kako je živio i radio u Njemačkoj, da se nisu niti viđali u periodu od 15-ak godina. Po očevu povratku u obiteljsku kuću u Preku majka se od njega razvela, te pod pritiskom iselila iz dijela kuće iako su je zajednički izgradili. Košta se nastanio u maloj, ljetnoj kućici uz obiteljsku kuću, a otac mu je, prema majčinom svjedočenju, uskratio vodu, isključio struju te još i porazbijao prekidače i utičnice. Nakon što je razvojačen iz Hrvatske vojske, samo je povremeno radio te bio sklon depresijama zbog čega se i liječio. Teška materijalna situacija nije mu se ni do danas promijenila pa ga je stoga sud oslobodio svih troškova, kako onih sudskog postupka, tako i plaćanja odvjetničkih usluga po službenoj mu dužnosti dodijeljenog branitelja.
Osuđeni Košta presudu je odslušao šutke, ali tresući se poput pruta, nakon čega je zahvalio sucu te u pratnji pravosudnih policajaca otišao po svoje stvari kako bi napustio zatvorsku ćeliju nakon “odležane” kazne u kojoj je ostao jedan dan više nego li mu je presudom dosuđeno.
