Ovo zvuči kao prava senzacija.
Nakon političkih komesara i podobnih urednika, partijskih veza i stranačke stege, kupovanja urednika i podmićivanja voditelja, nakon Fimi medije i Core medije, nakon besramnog šurovanja i dodvoravanja, ulizivanja i cenzure, ovih dana ostvaren je ključan napredak u odnosu između vladajuće politike i HRT-a.
Ministarstvo gospodarstva zakupilo je polugodišnji termin na Prvom programu Hrvatskog radija kako bi omogućilo promociju Prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića.
Vi plaćate, mi ne pitamo
Račun je čist i ljubav je duga: Ministarstvo daje HRT-u 115 tisuća kuna, a Hrvatski radio dozvoljava Čačiću da priča što hoće i da se obračunava s kim hoće.
Nije li to prava senzacija nakon svih ovih godina?
Osim toga, ova novost otvara novu dimenziju političke promocije na javnom radiotelevizijskom servisu. Politika više neće, kao dosad, vršiti pritisak na urednike i novinare, a novinari se više neće praviti da postavljaju provokativna pitanja.
Platio za obračun
Ako Čačić poželi na državni račun obračunavati se s drugim medijima, s političkim protivnicima ili pak uzdizati samog sebe preko svake mjere, voditelj emisije nema pravo, a kamoli obavezu, u tome ga prekinuti.
Jer Čačić je to uredno platio. Iz proračuna.
Kao kod Hloverke
Nije to kao kad Čačić dođe u Dnevnik plus gdje ga Aleksandar Stanković priupita nešto o HNS-ovim direktorima, o HEP-u i o njegovu bahatom ponašanju, pa se Prvi potpredsjednik Vlade mora poslije izderavati na urednike i prijetiti da više nikad neće doći na HTV.
Ovo je kao kad Čačić dođe u emisiju Hloverke Novak Srzić. Samo uz čiste račune.
Nema veze što je premijer Milanović baš jučer rekao da, ako ovako nastavimo, uskoro nećemo imati ni za plaće. Za Čačićevu promociju na Hrvatskom radiju uvijek će biti. Zaboga, ako je država mogla u prva tri mjeseca dati čak 130 milijuna kuna više za svoje zaposlene, zašto onda ne bi dala 115 tisuća kuna za Prvog među zaposlenima?
Pobjedonosni model
Nema sumnje, ako je ikome u Vladi nasušno bio potreban kontrolirani komunikacijski kanal, onda je to bio Čačić. Svaki njegov susret s novinarima izazvao je seizmički poremećaj: ili je bio grub, ili bahat, ili bezobrazan, ili nedorečen, ili krivo shvaćen, ili je jednostavno trebao zašutjeti.
Sada je otkrio pobjedonosni model. Platio je emisiju u kojoj ga nitko neće provocirati i propitkivati, a neće ga ni krivo shvatiti jer, budimo realni, tko bi normalan slušao Čačićeve plaćene oglase.
Oglasna ploča
Predsjedniku HNS-a nužno je potrebno peglanje imidža, potrebna mu je i oglasna ploča na koju će okačiti nažvrljanu obavijest o svakom projektu kako bi ispalo da je on taj koji najviše radi, a potrebna mu je emisija u kojoj će se izdvojiti od ostatka Vlade. I od SDP-a.
Sve to je trebalo platiti. I sve to nije čak ni ispalo skupo. Premda ide s računom.
A što bi bila prava senzacija?
To je, dakle, senzacija. HRT je zaradio na političkoj promociji i čak je zaradio javno. Novinar Hrvatskog radija neće morati smišljati teška pitanja, niti će se morati plašiti grubih Čačićevih reakcija. A sam Čačić moći će mirne duše sjesti pred mikrofon bez straha od alergijskih reakcija.
Uzevši sve to u obzir, još smo i jeftino prošli.
Prošli bismo još jeftinije da je Čačić svoju promociju platio iz vlastitog džepa. Ali to bi tek bila senzacija.
