Kostur iz škrinjice sv. Donata iz riznice zadarske katedrale sv. Stošije, koji se čuva u Nadbiskupskom ordinarijatu, sasvim sigurno ne pripada ovom zadarskom biskupu, graditelju rotonde sv. Trojstva, već vrlo vjerojatno sv. Krševanu, odnosno istoj osobi čija se dva relikvijara – škrinjica i stopalo – čuvaju u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti kod zadarskih benediktinki.
Rezultat je to istraživanja što su ga proveli zadarski arheolog i bivši rektor zadarskog sveučilišta Ante Uglešić te akademik Mario Šlaus, a rezultati će biti prezentirani na Krševanovim danima kršćanske kulture, u utorak 22. studenog, nakon što je izvorni članak objavljen u znanstvenom časopisu Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Rekognicija svih relikvijara iz riznice zadarske katedrale sv. Stošije zatražena je zbog izrade prigodne monografije o toj crkvi. Nakon zahtjeva koji je podnio katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić, zadarski nadbiskup mons. dr. sc. Želimir Puljić odobrio je rekogniciju, koja je provedena u dva navrata. Uz nadbiskupe i autore, u njoj su sudjelovali mons. Josip Lenkić, dr. sc. don Mario Soljačić, dr. sc. Radomir (Miro) Jurić, prof. dr. sc. Pavuša Vežić, č. m. Anastazija Čizmin i dr.
Škrinjica sv. Krševana izrađena je kao zadužbina zadarskih plemića i pučana 1326. godine, rad je zadarskih ili mletačkih zlatara a zadnji put ju je otvarao zadarski nadbiskup Mate Karaman 1746. godine.
_1667749440.jpg)
Ta je škrinjica bila namijenjena za predmete koji su bili u doticaju sa svecem, od čega je najzanimljiviji komad platna koji se smatra dijelom tunike/košulje sv. Krševana (naslovna fotografija).
Stopalo sv. Krševana datira se u 17. stoljeće, a djelo je zadarskih zlatarskih radionica. U njemu su pronađene dobro uščuvane kosti i palac odraslog muškarca, starog između 30 i 50 godina.
Arheolozi su odmah posumnjali da bi ove kosti noge mogle biti u vezi s kostima koje su otvorene u škrinjici sv. Donata godinu dana ranije. Naime, kada je taj kostur analiziran, vidjelo se da je riječ o odraslom muškarcu koji je imao između 40 i 50 godina, manje nego je Donat imao u trenutku smrti. Osim toga, na kosturu je uočeno više pokazatelja fizičkog prenaprezanja, što nije lako povezati s Donatovim životopisom. Kostur je zapravo više nalikovao skeletu nekog suvremenog vrhunskog sportaša, a konačni udarac tezi da je riječ o sv. Donatu bilo je 14C datiranje, koje je pokazalo da je osoba živjela između 2. i 4. stoljeća poslije Krista.
Tada u priču ulazi vitez i vojnik kojega poznajemo kao sv. Krševana. On je prošao napornu obuku i svakodnevno marširao, a takve aktivnosti su vrlo lako mogle uzrokovati ozljede prenaprezanja uočene na kostima iz škrinjice sv. Donata.
Uz dopuštenje i u prisutnosti č. m. Anastazije Čizmin istraživači su uzeli lijevu skočnu kost iz stopala sv. Krševana i odnijeli je do Nadbiskupskog ordinarijata, gdje se čuva relikvijar – škrinjica sv. Donata. Kada su se stavili jedna do druge, skočna kost savršeno je odgovarala goljeničnoj, lisnoj i petnoj kosti iz škrinjice, kako je vidljivo u fotografiji objavljenoj u članku.
_1667749457.jpg)
– U ovom slučaju sigurno možemo reći da u škrinji sv. Donata nisu pohranjene njegove moći jer je datiranje metodom radioaktivnog ugljika pokazalo da je osoba kojoj su te kosti pripadale živjela pola tisućljeća prije nego što se sv. Donat rodio. Mislimo da je vjerojatnost da su pohranjene i u više škrinja vjerojatno više od 1.370 godina u Zadru pomno čuvane kosti neke druge osobe koja je također živjela u III. stoljeću, a uz to je bila vojnik (a da nije sv. Krševan, pr.a.), mala, zaključuju autori.
