Uskrs i Božić ostali su mi još od djetinjstva kao nešto što je čisto, lijepo, obiteljski, kao dio identiteta našeg naroda i kao nešto što pročišćava ljude. U tom smislu i korizmu prije Uskrsa doživljavam kao nastojanje ljudi da budu bolji. To je i moj životni stav, da čovjek treba mijenjati sebe, da treba nastojati biti bolji. Jer samo ako čovjek mijenja sebe, ako postaje bolji, živjet ćemo bolje – započinje svoju priču o obraćenju dr. Zdravko Tomac, umirovljeni profesor, bivši političar, pisac. Dr. Tomac autor je knjige “Obraćenje – od komunista do vjernika” u kojoj je opisao svoj put povratka vjeri.
Redovito išao na mise
Još od djetinjstva vjera je bila prisutna u njegovu životu. Kršten je i krizman, redovito je išao na svetu misu.
– Potječem iz hrvatske katoličke obitelji. Otac je svirao orgulje, moj je kum bio svećenik. Provodio sam puno vremena u crkvi, tako da sam “upio” hrvatsku katoličku vjeru kao običaj, kao nešto lijepo, što mi je u sjećanju ostalo kao dio identiteta moga naroda – prisjeća se dr. Tomac.
Međutim, u srednjoj školi počinje intenzivno čitati filozofsku i marksističku literaturu. Oduševljava se Nietzcheom, Marxom… i, u želji da živi u boljem, pravednijem svijetu – postaje ateist. Otkrivajući novu literaturu, dolazi do zaključka da su socijalizam i marksizam to jamstvo koje će osigurati društvu da “bolje živi”, ideali za koje se treba boriti. No, u njemu je i dalje intuitivno ostala vjera koju je “upio” u mladosti.
– U srednjoj školi doživio sam tešku prometnu nesreću i bio klinički mrtav. Tada sam doživio neke mistične događaje koji su u meni otvorili potpuno nove vidike. Mistično sam spoznao da postoji nešto izvan ovoga svijeta, ali taj mistični događaj još nije bilo moje obraćenje – nastavlja dr. Tomac put svojega obraćenja.
Kao deklarirani ateist, ta je mistična iskustva sebi objašnjavao kao halucinacije. S vremenom su se ti mistični događaji vraćali. Nikome o tome nije govorio, ali nakon očeve smrti, jednom je prilikom u crkvi Notre Dame u Parizu doživio obraćenje.
– Bio sam uvjeren da Bog, Isus postoji i da mi se dogodila milost. Iskreno sam postao vjernik – kaže dr. Tomac. Od tada počinje čitati drugu literaturu – Bibliju, Katekizam Katoličke crkve, djela sv. Augustina, obraćenike Claudela, Newmana… Čak i kao znanstvenik dolazi do spoznaja da znanost ne osporava mogućnost postojanja Boga. Ali unatoč tim čvrstim uvjerenjima, i dalje je smatrao da mu je politički angažman dužnost. U to vrijeme posvetio se borbi za interese i slobodu hrvatskog naroda.
– Dok sam se bavio politikom, nisam želio ni na koji način govoriti o mojem obraćenju i vjeri jer bi se to moglo pogrešno protumačiti. Pogotovo nisam to htio 90-ih godina, kad su neki “preko noći” od komunista postali “veliki Hrvati”, a od ateista veliki vjernici zbog karijerističkih ili nekih drugih razloga – kaže dr. Tomac i napominje da je o tome odlučio pisati, govoriti i svjedočiti svoj životni put kad ode u mirovinu.
– Za mene je Isus ljubav, potreba čovjeka za ljepotom, harmonijom, širenjem dobra, dokaz da postoji Bog! I ako ukinemo Boga kao ljubav, kao dobro, kao ljepotu, nema više kriterija. Onda postoji samo egoizam, onda više nema kriterija po kojima bi svi ljudi mjerili što je dobro, što je humano – završava dr. Tomac.
