Još jedan branitelj oduzeo si je život pritisnut egzistencijalnim problemima. Riječ je o Željku Čirjaku, 57-godišnjem dragovoljcu Domovinskog rata iz Popovića nedaleko od Benkovca, koji se u ponedjeljak ujutro objesio u štali pokraj obiteljske kuće.
Nesretnog muškarca pronašli su susjedi koji su mu pomagali posljednjih nekoliko godina jer je, otkako su mu preminuli roditelji, živio sam. Uvjereni su kako se na očajnički čin odlučio pritisnut bolešću, samoćom i neimaštinom.
Koncem prošle godine, zbog uznapredovalog dijabetesa, amputiran mu je dio lijevog stopala zbog čega se teško kretao, a osim toga morao je paziti na ishranu. No, istovremeno, pogoršanjem njegova zdravstvenog stanja, nastupile su i izmjene Zakona o isplati mjesečnih opskrbnina, nakon čega mu je ukinuta naknada u iznosu od 1.097 kuna, što je bio njegov jedini prihod. To se dogodilo zato što je nakon ostavinske rasprave naslijedio tri zemljišne parcele od roditelja, međutim, teško bolestan i invalidan, nije im mogao niti prići.
U ožujku prošle godine Čirjak je za naše novine ispričao kako je njemu sama pomisao da zemlju obrađuje i živi od poljoprivrede nemoguća misija, a budući da je uz sve, još bila i riječ o škrtim, kamenitim i odavno zbog neisplativosti zapuštenim zemljištima, nije je mogao ni prodati.
Nesretni se čovjek raspitivao o mogućnosti da zemlju ustupi Općini u zamjenu za kakvu, takvu novčanu pomoć, a Branko Kutija, gradonačelnik Benkovca, tada je obećao kako će se osobno angažirati i kontaktirati benkovački Centar za socijalnu skrb kako bi bolesnom dragovoljcu i branitelju pomoć što prije pristigla. Napomenuo je da Grad Benkovac ima fond za jednokratne pomoći potrebitima, no da je ona vezana uz Zakon o socijalnoj skrbi. Pojasnio je kako to znači da bi Čirjak najprije morao ostvariti pravo na socijalnu skrb, a u tom bi mu slučaju Grad mogao i subvencionirati dio osnovnih režija, naknadu za struju, vodu i čistoću. No, cijela priča završila je tragično iako su upravo u to vrijeme i braniteljske udruge upozoravale kako novi Zakon o isplatama mjesečnih opskrbnina gura branitelje u neimaštinu i glad.
– Iz tih razloga sve veći broj branitelja završava na psihijatriji pod medikamentima ili pak dižu ruku na sebe – rekli su tada Željkovi, a njihovo pitanje dokad tako, ostaje i dalje neodgovoreno.
