Smiljan Gluščević, ravnatelj Arheološkog muzeja Zadar, odgovara na pitanja koja su mu čitatelji postavili na internet-stranici www.zadarskilist.hr.
– Izimno mi je drago da mi je ukazana čast i pružena mogućnost da u našem Zadarskom listu mogu odgovoriti na ne suviše velik broj pitanja čitatelja. Ipak, kako ćete vidjeti, prilično su zanimljiva – barem s mog stanovišta – i kroz odgovore se mogu pokazati mnogi problemi koji trajno tište svih u Arheološkom muzeju. Zato su i činjenice i stavovi koje ću iznijeti ujedno i stavovi svih stručnih ljudi i djelatnika Arheološkog muzeja. Možda nije dolično ili fer govoriti o bivšim dužnosnicima odgovornim za pojedina događanja (koji sada možda nisu u prilici na pravi način odgovoriti), ali nemoguće ih je izostaviti ako se želi dobiti prava slika. Uostalom to se nisam ustručavao kazati niti izravno u Ministarstvu kulture krajem srpnja prošle godine ili dijelom i samom ministru prije i poslje toga. Prema tome za sve ono zašto imam stručno i, nadam se, argumentirano pokriće ne ustručavam se iznijeti u javnost, tim više što je dosadašnja šutnja i nesuprotstavljanje bivših ravnatelja Muzeja dijelom doprinjela teškoj situaciji u kojoj se Muzej danas nalazi. Razumljivo, za pružiti detaljno obrazloženje nekih pitanja valjalo bi navoditi zakon, pojedine članke i mnogo drugih elemenata što ovdje, naravno, nije moguće. Ipak se nadam kako će odgovori, makar i nešto duži da bi se dobio koliko toliko realan uvid u pravo stanje stvari, pomoći da zainteresirani čitatelji dobiju osnovi uvid u meritum.
* Molim Vas za mišljenje po pitanju dogradnje sjeverne strane Muzeja antičkog stakla?
– Svakako mogu dati mišljenje, ali isto tako napominjem kako nisam meritoran da prosuđujem spomenutu građevinu s pozicije struke (to me uostalom i ne pitate) jer ne mogu ulaziti niti u arhitektonski, a niti u urbanistički značaj te prigradnje. Ipak, ako već moram odgovoriti kazat ću da osobno smatram kako je ta prigradnja ponajprije bila sasvim nepotrebna te da jako nagrđuje građevinu poput palače Cosmacendi. Dakle to je moje mišljenje. Ono se ipak podudara s mišljenjem najvećeg broja građana Zadra koji su se, u vrijeme kada je gradnja bila aktualna, koliko se sjećam na stranicama Grada, u ogromnom postotku protivili toj i takvoj gradnji. Meni su osobno mnogi od njih, znajući da radim u Muzeju i misleći da ja osobno ili Arheološki muzej imaju ikakve veze ili utjecaja na tu gradnju, u pravilu zgražajući se, postavljali pitanja o istoj stvari. Na žalost niti ja, tada samo jedan od djelatnika AMZd-a, a koliko znam niti Arheološki muzej u cjelini, nismo imali ama baš nikakva utjecaja na odluku o spomenutoj prigradnji koja, usput budi rečeno, osim što ugošćuje izložbe drugih institucija ili pojedinih umjetnika (što je za svaku pohvalu), nema ama baš nikakvo funkcionalno opravdanje u sklopu zgrade “jedinstvenog muzeja ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu” kako se to voli isticati u izjavama ali i na WEB stranici MAS-a. Jedinstven svakako jest, ali po nečem drugom, o čemu kasnije. Na kraju krajeva sigurno se mnogi sjećaju izjava nekih od aktera odogovornih za tu prigradnju poput “ljudi će se s vremenom naviknuti” ili “kada crnika naraste dijelom će skriti zgradu”?? Katastrofalne izjave koje samo potvrđuju ono što su građani mislili. I, barem koliko ja znam, ne samo građani nego i brojni stručnjaci – arhitekti. Ali tko su to građani da imaju svoje mišljenje ili da ih se, u slučaju poput ovoga kada su se ogromnom većinom izjasnili protiv te gradnje, ne daj Bože posluša ili uvaži.
– Pitanje je neraskidivo vezano za ono na samom početku kao i za jedno od sljedećih. “Zašto Arheološki muzej nema onako divne predmete kao što ima Muzej antičkog stakla?” Morao sam ponoviti vaše pitanje jer je odgovor onaj koji će Vas (ili možda neće) vjerujem iznenaditi. Naime svi ti “divni predmeti” vlasništvo su Arheološkog muzeja u Zadru. Ti su predmeti u potpunosti inventirani u inventarske knjige Arheološkog muzeja i svatko tko želi djelovati sukladno Zakonu o Muzejima (koji usput budi rečeno ima niz manjkavosti i nedorečenosti) treba znati da bi svi predmeti izloženi u vitrinama MAS-a trebali imati oznaku s podacima čije su vlasništvo, dakle iz koje su ustanove posuđeni! Štoviše, muzejska institucija koja posuđuje, ma na koliko vremena, predmete drugog Muzeja ne smije iste imati u depou! A MAS ih ima gotovo 4.000. Zamislite 4.000 predmeta koji su vlasništvo Arheološkog muzeja. Ne ulazeći uopće u postavu i primamljiv izgled tih predmeta, zanimanje publike i sl., valja napomenuti kako, barem mi u Muzeju, ne poznajemo slučaj drastičnog osiromašenja jednog muzeja da bi sa s njegovim materijalom napravio drugi. Sapienti sat!















