Mia – odlična učenica prvog razreda jedne zagrebačke osnovne škole sa samo jednom zaključenom četvorkom i buduća slikarica – te njezina dva brata, petogodišnji Marko i trogodišnji Lovro, u subotu su prvi put okitili svoj, samo svoj bor, sa svojom mamom i tatom, u svojoj kući. Na božićno jutro mali Isusek donijet će prvi put poklon baš njima. Mališani neće odabrati jedan od brojnih paketića pod zajedničkim borom, njih će ovaj put čekati darovi s njihovim imenima, s ostvarenjem njihovih želja, kako to obično biva na Božić s dobrom djecom.
Dan prije Badnjaka troje mališana je posvojeno.
Mia je stigla u dom s dvije godine. Biološki majka i otac nisu znali ni željeli brinuti o njoj. Živjeli su u teškom siromaštvu, otac je bio sklon alkoholu, majka skitnji.
Google oglasi
Uskoro je u domu završio i njezin mlađi brat, a dvije godine kasnije stigao je, odmah po rođenju, i Lovro.
Jedna se obitelj spojila
S biološkim roditeljima kontaktirali su vrlo rijetko, a onda su kontakti potpuno nestali. Roditeljima je konačno oduzeta roditeljska skrb, a djeca su bila spremna za posvojenje.
No, nije bilo lako naći posvojitelje za sve troje djece, a njihovo razdvajanje nije dolazilo u obzir.
– Uvijek se nastoji naći posvojitelje za svu biološku braću. Ova su braća vrlo bliska i vezana i nije bilo govora o razdvajanju. Iako u Domu u Nazorovoj djeca borave do polaska u školu, a osnovnoškolska djeca smještena su u domu u Laduču, odlučili smo da Mia ostane u Nazorovoj kako bi bila s braćom te je odavde išla u školu – objašnjava Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Dječjeg doma Zagreb.
Nadležni Centar za socijalnu skrb, kaže, iznimno se potrudio pronaći Miji i njezinoj braći najbolje posvojitelje. Uspjeli su u vrlo kratkom roku.
Baš uoči Božića pojavili su se Mijini mama i tata. Dolaze iz jednog pitoresknog, malog gradića u unutrašnjosti zemlje. Veseli su, topli i skromni ljudi koji godinama čekaju da nađu svoju djecu. Kad su se prvi put sreli, nije bilo sumnje – obitelj se spojila.
Zaspala u tatinu krilu
– To su doista krasni, topli ljudi, baš onakvi kakve Mia i dečki zaslužuju. Odmah su ‘kliknuli’. Kad je saznala da ide na posvojenje, Miji nije bilo svejedno. Iako je to želja sve naše djece, ipak je ona sa sedam godina bila svjesna da joj se cijeli život mijenja. Uhvatio ju je strah od neizvjesnosti i mi smo također s određenom strepnjom očekivali prvi susret. No, ispostavilo se da strahu nije bilo mjesta. Djeca i roditelji prepoznali su se na prvu. Odmah se osjetila ta toplina i pripadanje. Znali smo da će sve biti u najboljem redu kad se Mija na prvom susretu popela tati u krilu i mirno tamo zaspala – kaže Ćurković-Kelava.
Osjetila je sigurnost koja joj je toliko nedostajala i koju će joj toplo tatino i mamino krilo pružati do kraja života. Nek’ im je sretan Božić!
