Na predstavljanju u prepunom Arsenalu nositelj liste dr. Stipe Jadrijević je obavijestio javnost da će 05. prosinca 2011. biti u svojoj operacijskoj sali te da mu je osnovni interes na ovim izborima da svojim doprinosom pomogne mladim, sposobnim i poduzetnim ljudima da dođu do mogućnosti utjecaja na sadašnju politiku ulaskom u Sabor. S obzirm da je drugi na listi naš poduzetnik iz Zadra Mladen Ninčević, realno je očekivati da ćemo dobiti još jednog zadarskog zastupni¬ka u Saboru. Upitali smo Mladena Ninčevića kako on vidi svoj politički angažman i koje konkretne mjere će poduzeti kao saborski zastupnik.
Koje su glavne odrednice vašeg programa?
– Mi se nalazimo u Dalmaciji u devetoj izbornoj jedinici. Smatramo da treba odrediti osnovne strategije koje smo raščlanili na turizam, poljoprivredu, rudna bogatstva, prirodna bogatstva, ribarstvo i obnovljivi izvori energije. Tako da u tom dijelu smo odredili načine kako provesti te strategije. Poljoprivreda će zanimati naše ljude u Kotarima. Cilj je da se ljudi zaposle u svojim domovima, da ne trebaju ići u gradove. Država mora analizirati zemljište, koje je u njezinom vlasništvu. Šumsko zemljište je uglavnom makija i kržljavo drveće koje bi država trebala preorati, pripremiti za sadnju i isparcelirati, tako da onaj koji preuzme parcelu u koncesiju, bude konkurentan na tržištu. Kada je jedno takvo zemljište kompletno pripremljeno, onda se ono treba dati u koncesiju i to prvenstveno domaćem stanovništvu iz sela. Ili ljudima iz gradova, koji se žele baviti poljoprivredom. Na ovaj način ćemo zemlju koja nije obrađena i od koje nemamo nikakvih prihoda, da ćemo sve ono što uvozimo proizvoditi i da ćemo biti u mogućnosti neke proizvode i izvesti.
Kako ćete pokrenuti proizvodnju i zaposlenost?
To je evidentno najveći problem. Ono što mi možemo je pokrenuti proizvodnju kroz poljoprivredu i turizam. Turizam nam trenutno najviše donosi a ograničen je na šest do osam tjedana preko ljeta i nikako da produljimo tu sezonu. Za kvalitetan pomak i produljenje sezone treba država uzeti ulogu lidera, primjerice da uspostavi golf terene. Nije potrebno raditi to na privatnim terenima, jer ljudi su to naslijedili od svojih djedova, golf tereni se mogu napraviti na državnim zemljištima. Zemljište koje je pripremljeno i spremno, onda treba tražiti investitora i odrediti u kojem roku to treba napraviti tako da najkasnije za dvije godine možemo oformiti desetak golf terena u zadarskoj regiji, u dalmatinskoj regiji i puno više. Mi van ljetne sezone možemo privući samo penzionere, poduzetnike i ljude koji imaju probleme sa zdravljem, jer ljudi koji imaju djecu i koji rade u tvrtkama, to ne mogu. Imamo golfere u Njemačkoj i Austriji, koji, kada padne snijeg, traže nove destinacije. Mi tu imamo jednu veliku šansu i u mjesecima kada je za nas sezona „mrtva” možemo dobiti turiste sa velikom platežnom mogućnosti. Zaposlit ćemo građevinare, pa i ljude u hortikulturi, te ljude koji će sve to održavati. Također moramo omogućiti izgradnju novih hotelskih sadržaja izmjenom zakona o gradnji i to na način da se svaka hotelska soba može se zasebno prodati nekom od manjih investitora. Što dobivamo na taj način? Čovjek koji ulaže u hotel će biti u mogućnost da dobije kredit, jer će moći opravdati da će investiciju vratiti, a mali investitori će za svoj uloženi novac na kraju godine moći dobiti nekakav povrat ovisno o tome koliko su uložili i koliko je bila korištena njihova soba/apartman u hotelu. Iz jednog takvog pristupa države dobili bi jako puno pozitivnih učinaka koji se moraju dogoditi vrlo brzo na korist svima nama.
Kada se može dogoditi značajniji oporavak i ozbiljniji gospodarski rast?
Smatram da ovo što sam spomenuo možemo odraditi najkasnije u roku od dvije godine i već nakon dvije godine vidjet ćemo veliku razliku. Ima novca, samo nema pravih investicija. Kada kažem „pravih” mislim da su one vrlo jasno definirane, da investitoru nema nepoznanica, tj. da sve nepoznanice mora riješiti država prije uključenja investitora. Ako tako pristupimo problemu, vrlo brzo ćemo to vidjeti i u našem novčaniku. Ne trebamo se obazirati na krizu u Europskoj uniji, jer da nije bilo te krize, mi bi isto bili u krizi. Jer posuđivati novce, pa ih dijeliti, bez ikakve mogućnosti povrata, je jednostavno neprihvatljivo. Nama to traje dvadesetak godina, imamo još neke resurse, koje možemo prodati. Naprimjer zadnjih par dana čujemo da će se auto-cesta dati u koncesiju za 4 milijarde eura. Moramo biti svjesni ukoliko se takvo što dogodi da će hrvatski građanin sve to morati vratiti kroz skuplje naklade za korištenje auto-ceste te će se mnogo ljudi otpustiti. Najgore od svega toga će biti činjenica da se ti novci koji se dobiju neće iskoristiti u pravcu stavranja novih vrijednosti već će se najvjerojatnije s tim novcem kupovati socijalni mir u državi. Vjerojatno ukoliko se ovaj scenarij dogodi ćemo puno više koristiti staru cestu te nam neće biti od velike koristi činjenica da imamao autoput.
U svom programu posebnu pozornost posvećujete brodogradnji, ima li spasa brodogradnji u Hrvatskoj?
Ja mislim da nada umire zadnja, nema bezizlazne situacije, nema neosvojive tvrđave, postoji samo loš napadač. Pored ovakve zemlje i ovakvih prirodnih resursa, da smo gladni kruha, treba se pogledati u ogledalo i zapitati što mi to radimo krivo, i što možemo napraviti da se ta situacija promijeni. Mala brodogradnja je lošim Zakonom uništena u roku od mjesec dana, jer riječ je o vrlo krhkoj grani proizvodnje, koju država mora uzeti u poseban status, ne na način da se donira, nego da se omogući da domaći proizvođači nemaju namete kao strani proizvođači, koji uvoze brodove u Hrvatsku. Konkretno, imamo trošarine koje su iste na hrvatski proizvod. Npr. SAS Vector proizvodi lijepe brodove, brodice i jahte, a nema nikakvu prednost u odnosu najednog primjerice talijanskog proizvođača. To moramo promijeniti. Ne vodimo dovoljno računa o svojim ljudima. Oni moraju imati poticaj da to bude u nekom dijelu jeftinije, jer oni radnici koji idu iz te tvornice idu na socijalno u Hrvatskoj, a oni radnici koji idu iz engleske tvornice idu na socijalno u Engleskoj.
Vi ste povratnik, živjeli ste u Australiji. U vašem programu je dio koji je zanimljiv za iseljenike, jer ih želite motivirati na povratak. Zašto bi se oni vratili? Zašto ste se Vi vratili?
Želio sam da mojih petero djece odraste u Hrvatskoj te da primjenim stečeno znanje u Australiji na dobrobit svoje domovine. Nažalost povratak iseljenika je pitanje kojem se nikada nije ozbiljno pristupilo. Hrvatska tu puno gubi, financijski, ali i ljudski, jer postoje stručnjaci, koji mogu puno toga pokrenuti, u konačnici i popraviti demografsku sliku. Mi predlažemo da svaki grad treba osigurati zemljište po sistemu poticane stano-gradnje, da naš iseljenik može na tom terenu sagraditi obiteljsku kuću, i to ne manje od 150 000 eura vrijednosti. Na taj način smo ga motivirali, jer je dobio zemljište besplatno, a istovremeno je investirao sredstva i pokrenuo je dio građevinske operative. Sigurni smo da bi bilo minimalno 1 000 obitelji u svakom gradu zainteresiranih za ovakav program, pričamo o investicijama od 150 milijuna eura u gotovo svakom gradu. Vratili bi nam se naši ljudi koji su situirani, ugllavnom umirovljenici koji bi u Hrvatskoj provodili minimalno 6 mjeseci i tu trošili svoje mirovine što za nas rezultira direktnim uvozom novca. Znači, nismo ništa izvezli, a nešto smo dobili. Djeca tih ljudi će biti više vezana za Hrvatsku u smislu novih investicija i poznanstava sa domaćim stanovništvom što će rezultirati mnogim pozitivnim situacijama.
<img class="Lijevo" title="22_1322584612.jpg" src="../images/vijesti/velike/22_1322584612.jpg" alt="22_1322584612.jpg" width="293" hei
To je evidentno najveći problem. Ono što mi možemo je pokrenuti proizvodnju kroz poljoprivredu i turizam. Turizam nam trenutno najviše donosi a ograničen je na šest do osam tjedana preko ljeta i nikako da produljimo tu sezonu. Za kvalitetan pomak i produljenje sezone treba država uzeti ulogu lidera, primjerice da uspostavi golf terene. Nije potrebno raditi to na privatnim terenima, jer ljudi su to naslijedili od svojih djedova, golf tereni se mogu napraviti na državnim zemljištima. Zemljište koje je pripremljeno i spremno, onda treba tražiti investitora i odrediti u kojem roku to treba napraviti tako da najkasnije za dvije godine možemo oformiti desetak golf terena u zadarskoj regiji, u dalmatinskoj regiji i puno više. Mi van ljetne sezone možemo privući samo penzionere, poduzetnike i ljude koji imaju probleme sa zdravljem, jer ljudi koji imaju djecu i koji rade u tvrtkama, to ne mogu. Imamo golfere u Njemačkoj i Austriji, koji, kada padne snijeg, traže nove destinacije. Mi tu imamo jednu veliku šansu i u mjesecima kada je za nas sezona „mrtva” možemo dobiti turiste sa velikom platežnom mogućnosti. Zaposlit ćemo građevinare, pa i ljude u hortikulturi, te ljude koji će sve to održavati. Također moramo omogućiti izgradnju novih hotelskih sadržaja izmjenom zakona o gradnji i to na način da se svaka hotelska soba može se zasebno prodati nekom od manjih investitora. Što dobivamo na taj način? Čovjek koji ulaže u hotel će biti u mogućnost da dobije kredit, jer će moći opravdati da će investiciju vratiti, a mali investitori će za svoj uloženi novac na kraju godine moći dobiti nekakav povrat ovisno o tome koliko su uložili i koliko je bila korištena njihova soba/apartman u hotelu. Iz jednog takvog pristupa države dobili bi jako puno pozitivnih učinaka koji se moraju dogoditi vrlo brzo na korist svima nama.
Kada se može dogoditi značajniji oporavak i ozbiljniji gospodarski rast?
Smatram da ovo što sam spomenuo možemo odraditi najkasnije u roku od dvije godine i već nakon dvije godine vidjet ćemo veliku razliku. Ima novca, samo nema pravih investicija. Kada kažem „pravih” mislim da su one vrlo jasno definirane, da investitoru nema nepoznanica, tj. da sve nepoznanice mora riješiti država prije uključenja investitora. Ako tako pristupimo problemu, vrlo brzo ćemo to vidjeti i u našem novčaniku. Ne trebamo se obazirati na krizu u Europskoj uniji, jer da nije bilo te krize, mi bi isto bili u krizi. Jer posuđivati novce, pa ih dijeliti, bez ikakve mogućnosti povrata, je jednostavno neprihvatljivo. Nama to traje dvadesetak godina, imamo još neke resurse, koje možemo prodati. Naprimjer zadnjih par dana čujemo da će se auto-cesta dati u koncesiju za 4 milijarde eura. Moramo biti svjesni ukoliko se takvo što dogodi da će hrvatski građanin sve to morati vratiti kroz skuplje naklade za korištenje auto-ceste te će se mnogo ljudi otpustiti. Najgore od svega toga će biti činjenica da se ti novci koji se dobiju neće iskoristiti u pravcu stavranja novih vrijednosti već će se najvjerojatnije s tim novcem kupovati socijalni mir u državi. Vjerojatno ukoliko se ovaj scenarij dogodi ćemo puno više koristiti staru cestu te nam neće biti od velike koristi činjenica da imamao autoput.
U svom programu posebnu pozornost posvećujete brodogradnji, ima li spasa brodogradnji u Hrvatskoj?
Ja mislim da nada umire zadnja, nema bezizlazne situacije, nema neosvojive tvrđave, postoji samo loš napadač. Pored ovakve zemlje i ovakvih prirodnih resursa, da smo gladni kruha, treba se pogledati u ogledalo i zapitati što mi to radimo krivo, i što možemo napraviti da se ta situacija promijeni. Mala brodogradnja je lošim Zakonom uništena u roku od mjesec dana, jer riječ je o vrlo krhkoj grani proizvodnje, koju država mora uzeti u poseban status, ne na način da se donira, nego da se omogući da domaći proizvođači nemaju namete kao strani proizvođači, koji uvoze brodove u Hrvatsku. Konkretno, imamo trošarine koje su iste na hrvatski proizvod. Npr. SAS Vector proizvodi lijepe brodove, brodice i jahte, a nema nikakvu prednost u odnosu najednog primjerice talijanskog proizvođača. To moramo promijeniti. Ne vodimo dovoljno računa o svojim ljudima. Oni moraju imati poticaj da to bude u nekom dijelu jeftinije, jer oni radnici koji idu iz te tvornice idu na socijalno u Hrvatskoj, a oni radnici koji idu iz engleske tvornice idu na socijalno u Engleskoj.
Vi ste povratnik, živjeli ste u Australiji. U vašem programu je dio koji je zanimljiv za iseljenike, jer ih želite motivirati na povratak. Zašto bi se oni vratili? Zašto ste se Vi vratili?
Želio sam da mojih petero djece odraste u Hrvatskoj te da primjenim stečeno znanje u Australiji na dobrobit svoje domovine. Nažalost povratak iseljenika je pitanje kojem se nikada nije ozbiljno pristupilo. Hrvatska tu puno gubi, financijski, ali i ljudski, jer postoje stručnjaci, koji mogu puno toga pokrenuti, u konačnici i popraviti demografsku sliku. Mi predlažemo da svaki grad treba osigurati zemljište po sistemu poticane stano-gradnje, da naš iseljenik može na tom terenu sagraditi obiteljsku kuću, i to ne manje od 150 000 eura vrijednosti. Na taj način smo ga motivirali, jer je dobio zemljište besplatno, a istovremeno je investirao sredstva i pokrenuo je dio građevinske operative. Sigurni smo da bi bilo minimalno 1 000 obitelji u svakom gradu zainteresiranih za ovakav program, pričamo o investicijama od 150 milijuna eura u gotovo svakom gradu. Vratili bi nam se naši ljudi koji su situirani, ugllavnom umirovljenici koji bi u Hrvatskoj provodili minimalno 6 mjeseci i tu trošili svoje mirovine što za nas rezultira direktnim uvozom novca. Znači, nismo ništa izvezli, a nešto smo dobili. Djeca tih ljudi će biti više vezana za Hrvatsku u smislu novih investicija i poznanstava sa domaćim stanovništvom što će rezultirati mnogim pozitivnim situacijama.
Dosta se govori o obvnovljivim izvorima energije, vaš je cilj jedan drukčiji stav u odnosu na dosadašnji u čemu je razlika? Možete li nam to pojasniti?
Porazna je činjenica da Hrvatska uvozi toliko struje da može kao država biti nestabilna. Kod obnovljivih izvora energije, možemo maksimalno iskoristiti solarne sustave, vjetrosustave i hidrosustave i to se i danas događa ali u vrlo neznanoj mjeri. Kako bi mi to odradili? Opet stavljam državu u ulogu lidera. Država mora izvlastiti sva polja koja su određena ili prilagodljiva za takav oblik proizvodnje energije. Mora jedan takav proizvod ponuditi zainteresiranom investitoru, koji će po striktnim uvjetima ići u takvu investiciju, naravno da mu bude isplativa, ali da država točno zna u kojem pravcu želi da joj investicija ide. Jer nama se događaju investitori, koji nešto žele i onda „nešto” i izgrade, međutim to nije planski ni strateški. Događa se da lažni investitor u energetici uzme zemljište, ishoduje potrebnu dokumentaciju i koncesiju te da onda stvarnom investitoru prodaje za dvadeset puta veću cijenu, i onda dobijemo taj trgovački element, koji uništava onaj inicirajući element kod investitora, koji mora sve to izgraditi i taj dio novca bi trebao pripasti njemu, zato što će se nakon toga početi proizvoditi električna energija i nećemo je više trebati uvoziti, već ćemo ju imati u Hrvatskoj. To je negativni dio, koji Država mora prekinuti.
Birači su dosta nepovjerljivi i razočarani, zašto je važno da izađu na izbore?
Naši ljudi su skloni četiri godine govoriti da im nešto ne odgovara, ali jedini način kojim možemo stvari promijeniti je da damo glas na izboru onome tko ima utemeljenje u logici da ono što nudi, može i provesti. Nemojte glasati navijački, već glasački. Pažljivo saslušajte što vam se nudi i izaberite najbolju opciju za Hrvatsku. Iziđite na ove izbore i glasajte. Mi se nadamo da će Nezavisna lista br. 18 dr. Jadrijevića biti vaš izbor.
Pogledajte uživo prezentaciju naše liste u petak, 02.12.2011. u 14.30 h na televiziji Jadran.
