– Završila sam mušku školu, radim muški posao, ali svjesna sam da bez mojih kolega, bez obzira koliko žena bila jaka i snažna, ne bih mogla raditi, kaže policajka Silvija Gulan, dobitnica priznanja Gradonačelnika „Nasmiješeno sunce”. Silvija kao policajka radi već dugih 17 godina i kaže kako je raduje što se rad ipak prepoznaje.
Silvija je isprva radila u Ministarstvu unutarnjih poslova a od 2004. godine zaposlena je u prometnoj policiji i u tom je poslu, kaže, po prvi puta imala doticaj s ljudima u represivnom i preventivnom dijelu. Na pitanje kako reagiraju vozači kada ih zaustavi žena-policajka odgovara „kako se postavite-tako vam se vrati”. Ističe kako su žene stroge i pravedne. Za alkohol, droge i slične velike prekršaje, nema milosti, kaže Silvija Gulan.
Na pitanje je li teško biti žena policajac i kakva je suradnja sa brojnim kolegama odgovara:
– Teško je biti žena policajac, ali svaki rad se nagradi. Raditi među kolegama policajcima je jedno drugačije iskustvo, oni su puno jednostavniji, puno lakše rješavaju probleme i imaju ono što žena nema, a to je snaga. Žena ima onu „drugu crtu”, sve rješava diplomatski. U policiji je jako značajno poznavati psihologiju ljudi, i ne može svatko biti policajac. Mora se znati slušati ljude, kaže policajka Gulan.
