Manifestacijom “Zajedno kroz sjećanja” i otvaranjem izložbe 24 instalacije Zlatka Franića iz Zadra pod nazivom “Svitlo hrvatskoga križa” u atriju OŠ Vladimira Nazora u Škabrnji sinoć je započelo obilježavanje Dana sjećanja na škabrnjske žrtve u Domovinskom ratu.
– Bitka za Vukovar je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. To je bila 87-dnevna totalna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane JNA, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata, rekao je na početku svog predavanja Ivica Arbanas, prvi ratni zapovjednik Vukovara, koji je u taj grad heroj stigao krajem mjeseca lipnja 1991. godine na 20-ak dana, a ostao do samog pada Vukovara, 18. studenoga, prije 20 godina.
Arbanas se prisjetio tih dana hrabrosti, ponosa i slave, krvave borbe za obranu Vukovara, Mile Dedakovića Jastreba, Branka Borkovića, Blage Zadre, Marka Babića, Žutih mravi, Pustinjskih štakora, “kukuruznog puta”, silosa, Mitnice, Sajmišta, Trpinjske ceste…
– U subotu, 24. kolovoza 1991. godine, 20-godišnji Luka Andrijanić je oborio prvi avion JNA iznad Borova Sela koji je napadao položaje hrvatskih snaga na silosu Đergaj, prisjeća se Arbanas kojih je tih sudbonosnih dana imao tek 23 godine.
Ova tromjesečno razdoblje, tijekom koje je JNA bila usredotočena na poražavanje samo jedne hrvatske pješačke brigade, je omogućila Hrvatskoj da završi mobilizaciju započetu u listopadu. Kao rezultat, kada je bitka za Vukovar počela, Hrvatska vojska je imala manje od 20 brigada, što je skočilo na 60 kada je bitka završila, navodi Arbanas u povodu 20. godišnjice sjećanja na škabrnjske i vukovarske žrtve.
Vukovar je i mitsko mjesto jer, bez njegove tromjesečne obrane, po vojnim, političkim i međunarodnim procjenama, ne bi bilo ni sadašnje hrvatske države.
– Poginulo je 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. Oko 7.000 Vukovaraca bilo je zatočeno u srpskim logorima, a za njih oko 300 još se traga, istaknuo je između ostalog Ivica Arbanas, predsjednik zadarske HVIDRA-e.
– Do 5. studenog odbijeno je ukupno 50 napada na Škabrnju. No, mjesec dan prije, pali su Gornji Zemunik i Nadin, ali je Škabrnja ostala obranjena. Nakon 5. studenog vraćaju se i civili u mjesto, navodi Marko Miljanić, prvi ratni zapovjednik Samostalnog bataljuna Škabrnja.
– JNA i paravojne snage 18. studenoga 1991. žestoko su napali tenkovima, artiljerijom i pješadijom tzv. kninskoga korpusa pod zapovjedništvom Ratka Mladića uz podršku zrakoplovstva. Dok je trajao topnički napad, Škabrnju su napali tenkovi i oklopna vozila iz dvaju smjerova: Biljana i Zemunika Gornjeg, podsjeća Miljanić.
Nakon topničkog napada, postrojbe JNA i srpske paravojne postrojbe ušli su u selo uništavajući kuće, gospodarske objekte, crkvu, ubijajući žene, djecu i starce, iz neposredne blizine hicima, tupim predmetima, udarcima po glavi i hladnim oružjem. U Škabrnji nema obitelji u kojoj netko nije stradao.
Prigodnim slovom manifestaciju u prepunom školskom atriju otvorio je ravnatelj Rade Marinović. U kulturno-umjetničkom programu nastupio je školski zbor pod ravnanjem prof. Marte Dević te školska djeca sa svojim recitacijama.
U programu su sudjelovali kninski književnik Ante Nadomir Tadić Štura i mlada pjesnikinja iz Škabrnje Katarina Pavičić koja večeras u istom prostoru predstavlja zbirku domoljubne poezije “Zajedno kroz sjećanja”.
Škabrnjani traže kažnjavanje odgovornih, Vukovarci istinu o nestalima
Škabrnjani traže kažnjavanje odgovornih, Vukovarci istinu o svojim nestalima. Prije 20 godina pripadnici JNA i srpskih paravojnih formacija ubili su i masakrirali 31 nedužnog civila te 13 pripadnika HV-a, a ukupno je Škabrnja u Domovinskom ratu imala 55 civilnih te 25 vojnih žrtava, dok je šest Škabrnjana poginulo nakon Domovinskog rata od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. Tijekom višegodišnje okupacije u Škabrnji je još bilo deset poginulih branitelja i dvoje civila iz drugih mjesta.
