Hrvatska nogometna reprezentacija uvjerljivo je sinoć u Istanbulu svladala Tursku u prvoj utakmici dodatnih kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2012. godine i napravila velik korak prema Ukrajini i Poljskoj. Gorka iskustva kazuju da s Turcima nije gotovo dokle god sudac na maksimirskom travnjaku u utorak posljednji put ne puhne u zviždaljku, ali čuda se u nogometu ipak ne događaju svaki dan. Onoga trenutka kada je Ćorluka u 52. minuti nakon Srnina centaršuta zatresao mrežu sve je bilo jasno. Turska 0, Hrvatska 3. Hrvatski nogomet opet je živ. Poljska i Ukrajina su na dlanu. Vatreni turski navijači pomirili su se sa sudbinom i pljeskom nagradili hrvatske nogometaše, koji su stekli rijetku privilegiju otrčati pobjednički krug na vrućem istanbulskom travnjaku.
Rakitić je u drugoj minuti predveo kontru i pravodobno uzduž lijeve granične linije proigrao Ćorluku, koji je na malom prostoru vješto iz izgre izbacio Gökhana i pripremio matni potez. Demirel nije mogao spriječiti idealno proigravanje za Olića, koji se ušuljao u peterac za leđima turskih braniča i iz blizine zatresao nebranjenu mrežu – 0:1. Trideset minuta kasnije sijevnula je još jedna hrvatska kontra, a Modrić u srcu turskoga šesnaesterca dobio loptu na pladnju. Udarac je završio u bloku, ali u konačnici akcije Srna je na desnoj strani dobio obilje prostora i vremena za centaršut koji je na drugoj vratnici dočekao Mandžukić i iz teške pozicije glavom zatresao suprotni Demirelov kut – 0:2. Hrvatska je u 32. minuti stekla ogromnu prednost, a izbornik Slaven Bilić skoro zaplakao od sreće. Kako i ne bi.
Kad se to najmanje očekivalo, Hrvatska je odigrala najzreliju utakmicu od Europskoga prvenstva 2008. godine u Austriji i Švicarskoj, što je u suzama okončano nesretnim porazom od Turske u bečkom četvrtfinalu. Budući da “kockasti” već odavno ne igraju na razini svojih najboljih izdanja, Bilić se na travnjaku Türk Telekom Arene odlučio braniti i smanjiti rizik na najmanju moguću mjeru, svjestan činjenice da u igri prema naprijed zahvaljujući dvojici napadača u svakom trenutku može računati na dubinu (Mandžukić) i brzinu (Olić) kao preduvjet tečnim kontrama i polukontrama. Ono na što nije mogao računati je savršena uigranost zadnje linije (Vida, Schildenfeld, Šimunić, Ćorluka) koja je prvi put zaigrala zajedno. Možda i posljednji. Turci su bili bezopasni onoliko dugo koliko je uža obrana uspijevala držati plitku formaciju, prividni pritisak domaćina u prvom poluvremenu ponajprije valja pripisati tehničkim pogreškama hrvatskih nogometaša na skliskom travnjaku. Suština, međutim, ne leži u načinu na koji je Hrvatska sinoć igrala u Istanbulu nego u osjetnim razlikama u kvaliteti dviju momčadi koje su poslije sudbonosne utakmice na Prateru više od tri godine tražile izgubljeni identitet. Hrvatska je zahvaljujući visokoj klasi svojih nogopmetaša trebala pobijediti i 2008. godine u Beču.
Kada je usliijed Ćorlukina pogotka postalo jasno da je Hrvatska u Istanbulu izborila nastup na Europskom prvenstvu, Türk Telekom Arenom prolomila se zaglušujuća buka zvižduka i jasna poruka turskoga naroda aktualnom izborniku: “Hiddink, odlazi”. Poslije sijaseta promašaja u minulom i tijekom netom završena kvalifikacijska ciklusa Slaven Bilić je nedavno doživio istu sudbinu. Za razliku od Hiddinka, koji će u srijedu postati “bivši”, Bilić će, zahvaljujući spletu povoljnih okolnosti i maestralnoj pripremi najvažnije utakmice u svojoj izborničkoj karijeri, u utorak pred ispunjenim tribinama maksimirskoga travnjaka doživjeti ovacije na otvorenoj sceni i odzdravljati razdraganom hrvatskom nogometnom puku koji će kliktati “Biliću, ostani”. Što ti je nogomet.
Nikad manje hrvatskih navijača
Sinoćnji sraz Turske i Hrvatske u Istanbulu pratilo je tek tristotinjak hrvatskih navijača, vjerojatno nikad manje bez obzira na važnost utakmice. Recesija je očito učinila svoje. Inače, Türk Telekom Arena bila je rasprodana, a vrijeme će pokazati je li bio ugrožen rekord iz Gunnessove knjige o broju decibela u zraku s obzirom da su se i sinoć “tresle” tribine turskoga nacionalnoga hrama. Srećom, ne od podrhtavanja tla nego od vatrenih domaćih navijača.
Podrška Kranjčara, Runje, Tomasa, Šimića, Rapaića…
Niko Kranjčar ispunio je obećanje. Ozlijeđeni stožerni prvotimac “kockastih” stigao je jučer u Istanbul dati podršku svojim suigračima u prvoj utakmici dodatnih kvalifikacija za EURO. Još u srijedu u Istanbul je stigao i bivši vratar reprezentacije Vedran Runje, kojemu su se u loži pridružili i Dario Šimić, Stjepan Tomas i Milan Rapaić, koji još uvijek itekako plijeni pažnju turske javnosti.
Šestorica prekobrojnih Prvu utakmicu dodatnih kvalifikacija presjkočila su šestorica hrvatskih reprezentativaca, koji nisu našli mjesto u službenom zapisniku. Riječ je o Kelavi, Jajalu, Leki, Kaliniću, Iličeviću i Pamiću.
Bilić: Mogli smo zabiti još golova
– Zaslužili smo čak i veću pobjedu, ali i ovo je fenomenalno – nakon utakmice rekao je izbornik hrvatske reprezentacije Slaven Bilić, koji je razumljivo bio prezadovoljan nakon prvog dvoboja s Turskom.
– Čestitam igračima, oni su zaista odigrali bez greške u svakom pogledu, držanju linija, pomaganju, kontrama… Nitko Turke nije ovdje ovako nadigrao, a na kraju su bili jednostavno bespomoćni.
Objasnio je Bilić i taktiku svoje momčadi.
– Mi smo njima pustili stoperima da igraju, a zaustavili smo glavne igrače. Oni su opasna momčad. Možda ne stvaraju toliko prilika, ali napune sredinu terena, imaju posjed na protivničkoj polovini. Kada se tome zbroji ovakva atmosfera i sjajni pojedinci, dobijemo izrazito opasnih protivnika.
Nije zaboravio Bilić izdvojiti Olića i Mandžukića.
– Svi su bili za deset, ali moram izdvojiti trku napadača. Njih dvojica su odigrali fantastično, nisu ih stali maltretirati.
Ali…
– Nije ništa gotovo. Oni su kvalitetna momčad. Igraju bez nekoliko igrača, mi igramo bez nekoliko igrača. Ovo je ipak tek prvo poluvrijeme i očekuje nas itekako težak posao na uzvratu.
