Ljubitelji Natali Dizdar doći će na svoje krajem ovoga mjeseca, točnije 31. listopada, u Zagrebačkom kazalištu mladih. Talentirana mlada pjevačica iznimnih interpretativnih mogućnosti te će večeri publici pružiti pravu glazbenu poslasticu na dva koncerta, s početkom u 20 i 23 sata, a za trajno sjećanje na taj događaj Natali će izdati svoj prvi live album. No, to je samo dio iznenađenja koje priprema kreativni tim okupljen oko nje, što je bio povod za našu malu ćakulu s Natali.
Što publika u ZKM-u može očekivati od vas na snimanju live albuma osim pjesama s prva dva albuma? Hoće li biti nekih zanimljivih dueta i glazbenih suradnji? Za kojim ćete uspješnicama posegnuti iz riznice domaćih i stranih hitova?
– Prvo moram reći da je ovo zasigurno najvažniji koncert u mojoj dosadašnjoj karijeri, a supervizorica i kreativna direktorica cijelog projekta je moja producentica Goga Bosak. Imali smo sreću s odabirom prostora jer je ZKM zaista poseban i kultni prostor.
Drago mi je da imam ovakvu priliku pružiti Zagrebu koncert koji im dugujem zbog ovih sedam godina karijere. Osim mojih pjesama, izvest ćemo pjesme iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, od Indexa do Dvornika i Haustora, a bit će i nekih mojih omiljenih inozemnih pjesama.
Među ostalim, izvest ću pjesmu “Budi kao more”, uz koju sam jako emotivno vezana jer sam je prvi put otpjevala pred 10 tisuća ljudi u Sarajevu, na prvom koncertu u čast grupe Indexi. Od najužih suradnika koji sudjeluju na projektu izdvojila bih i Antu Gelu kao producenta, aranžera i gitaristu. Planiramo i dva glazbena gosta, dogovori su tijeku, pa neka oni ostanu iznenađenje večeri.
Marko Tolja šalio se na zadnjim Runjićevim večerima kako je on pjevač bez ijednoga hita. Vi ste, s druge strane, već prvim singlom “Ne daj” postigli velik uspjeh. Koliko vas kao umjetnicu opterećuje imperativ industrije zabave koja stalno zahtijeva nešto novo i hitoidno? Kakve su zapravo vaše glazbene ambicije?
– Moje su glazbene ambicije raditi dobru muziku, od toga živjeti i u tome uživati, a među ostalim, imati hitove te puno nastupati. Ništa više ni manje od toga. Imam sreću da su naše pjesme postale i hitovi, tako da bih samo voljela nastaviti ovim kontinuitetom, raditi s ljudima s kojima otpočetka radim i pratiti prirodni tijek stvari.
U splitskom ste HNK-u prošlog tjedna ostavili publiku bez daha izvodeći Runjićevu pjesmu “Nocturno”, zbog čega vas je publika nagradila možda najvećim pljeskom te večeri. No, čini se da za vlastite pjesme ipak birate laganije stvari, u kojima raspon vašega glasa ne dolazi toliko do izražaja. Hoće li u tom pogledu biti nekih izmjena na trećem studijskom albumu, koji spremate paralelno s ovim live albumom, ili nastavljate u istome smjeru kao do sada? Što možemo očekivati od tog albuma?
– To nije nešto što bi jedan glazbenik ikada sebi trebao postavljati kao stavku, to je nešto što se dogodi u spoju s tekstom i pjesmom. Ja glazbu ne slušam na takav način, ali sigurna sam da će live album koji ćemo snimiti u ZKM-u dati posebnu energiju pjesmama, jer su live svirke uvijek drukčije u zvuku od studijskih snimki. Što se tiče trećeg studijskog albuma, na njemu se paralelno radi i mogu vam samo reći da će se kretati u smjeru kojim smo počeli i kojim sam od samog početka dobila zavidan status kod publike, struke i kritike.
Većina vaših pjesama odiše melankolijom. Je li vam se teško prebaciti na tu “frekvenciju” sada kada ste sretno zaljubljeni?
– Nije. Pjesma me uvijek vrati u neki osjećaj o kojem tekst govori i to je možda jedna od najljepših stvari u ovom poslu, to putovanje kroz vrijeme i osjećaj slobode dok radite muziku u kojoj uživate.
Čime vas je osvojio dečko Ante?
– Ante je dugi niz godina u mojem životu, znamo se još od srednje škole, tako da smo puno toga zajedno prošli. Osvojio me je svojom energijom, senzibilitetom, iskrenošću.
– Ne mislim da je nasilje toliko češće, nego da se o njemu više govori, problematika je dovedena u drugu dimenziju i to je pozitivno. Neke stvari koje su prije bile normalne, poput bullyinga u školi, sada su dobile svoj naziv, i samo se nadam da će se institucije i pojedinci zaposleni u povezanim strukama još više truditi i još bolje obavljati svoj posao da se nasilje zaista reducira. Za jednu tako nježnu i suptilnu osobu kakvom se doimate pomalo je iznenađujuće čuti da se bavite tajlandskim boksom. Što vas je potaknulo na to?
– He-he, to je bila neka akcija na mojem faksu dok sam još studirala, mogla sam birati između klasičnog tjelesnog ili nekog borilačkog sporta, pa sam zaključila da mi je bolje usput naučiti nešto novo, a ionako su me borilački sportovi uvijek zanimali. Mislim da mi je te ambicije prenijela mama, koja je svojedobno trenirala karate, jednako kao i strast za autima i vožnjom. Naravno, sve je to rekreativno, no imam odličnu ekipu na treningu.
Koga biste od osoba iz javnog života najradije vidjeli u boksačkom ringu pred sobom?
– Nisam razmišljala o tome, ne bih se voljela ni s kim zapravo potući, ipak sam ja cura.
