Riječ je o tihoj nacionalizaciji jer će naš čovjek morati tražiti koncesiju od države da bi mogao obrađivati masline na svojoj zemlji.
Državne tvrtke nas pokušavaju uvjeriti kako nam ne žele oduzeti zemlju, nego pošumljavati ono što nismo sami dugo obrađivali, a to će se na kraju svesti na isto, izjavio je Denis Barić iz Dalmatinskog saveza za otoke i na taj način najkonciznije iznosi strahove stanovnika otoka Pašmana i Ugljana za koje su Hrvatske šume pripremile program gospodarenja šumama.
Ne vjeruju im
Nedavno je u Kukljici organizirano i predstavljanje ovog programa za pet općina na ova dva otoka. Ma koliko se predstavljači iz Hrvatskih šuma Split i izrađivač programa privatna tvrtka Salix-plan trudili, nisu baš imali puno uspjeha u uvjeravanju da se radi samo o inventarizaciji stanja sa šumama, o ispunjavanju zakonske obveze da se donesu planovi gospodarenja šumama.
Predstavnici triju općina – Pašman, Kukljica i Kali – planiraju službeno zatražiti da se odustane od plana gospodarenja privatnim šumama.
Najveća općina, Preko, nije se uključila u raspravu, izgleda zbog nekog nesporazma oko cijele procedure, a u Tkonu smatraju da se radi u cjelini o projektu u koji se treba uključiti. Naime, prije ovog skupa moguće je bilo na radnim mapama provjeriti u kojoj se situaciji nalazi koji šumovlasnik, što, izgleda, neki nisu iskoristili.
Vlasnici vode brigu
– Planovi se moraju usvojiti, jer je to zakonska obveza, ili treba pokrenuti inicijativu za izmjenu zakona. Usvajanje ovog programa je preduvjet da Hrvatske šume počnu investiranje u probijanje novih protupožarnih putova.
Nama je to kao općini vrlo važno, a svaki pojedini vlasnik treba brinuti brigu u kojoj se poziciji našao njegov teren, je li kategoriziran kao maslinik ili kao šuma i hoće li tražiti njegovo izuzeće iz Plana gospodarenja. Nama je interes da se program što prije usvoji – kaže Danijel Katičin, načelnik Tkona.
Takav plan gospodarenja šumama izrađen je i za gospodarsku jedinicu Silba-Olib, a tamo nije bilo ovakvih sumnji, vjerojatno zato što su se vlasnici terena bolje raspitali i što se radi o šumovitim otocima s tradicijom gospodarenja šumama.
A na Ugljanu i Pašmanu se u biti najviše plaše da im se zapušteni maslinici na kojima su počeli rasti borovi ne prevedu u šumsko zemljište.
Takav razvoj događaja je moguć jer je nedavno stupio na snagu izmijenjeni zakon o poljoprivrednom zemljištu prema kojemu neobrađeno poljoprivredno zemljište, koje je dobilo karakteristike šumskog zemljišta, uz određenu proceduru može postati šumsko zemljište.
Vlasnici se boje da je to samo korak do deposedacije, a sve pod firmom brige za šume.
Kad se vidi da su prvi programi za gospodarenje šumama na otocima izrađeni baš za područja koja su u sklopu programa Natura 2000 uvršteni kao područja od posebnog interesa i za koja je predviđena mogućnost dobivanja poticajnih europskih sredstava za pošumljavanje, bojazan za gubitak vlasništva nad neobrađenim terenima čini se još opravdanijom.
Radi li se možda o nekoj dugoročnoj politici da se za što više terena na otocima dobiju poticajna europska sredstva, i to u vrijeme kad se priprema privatizacija Hrvatskih šuma?
U Hrvatskim šumama službeno opovrgavaju mogućnost diranja u privatno vlasništvo, ali napominju da je obveza vlasnika održavati poljoprivredno zemljište sposobnim za poljoprivredu.
U svakom slučaju, priča s Ugljana i Pašmana, za koje je već pripremljen program gospodarenja šumama, širit će se dalje na sve naše otoke za koje također treba izraditi ovakve planove.
Kako se troši šumski doprinos?
U ovim raspravama isplivalo je i pitanje na koji način Hrvatske šume sada koriste šumski doprinos koji gospodarstvo plaća. Srednje velika tvrtka godišnje plati i više od 100 tisuća doprinosa (stopa od 0,052 posto na ukupni prihod), u cijeloj Hrvatskoj se za te opće korisne funkcije šuma prikupi oko 450 milijuna kuna. U Dalmaciji se radi o najmanje 30 milijuna kuna godišnje. Oni koji izdvajaju pitaju koliko se toga vraća za proboj šumskih putova, za sadnju novih šuma.
