Unatoč zakonskim propisima i upozorenjima udruga za zaštitu potrošača priče o ovrhama, bilo da su one osnovane ili ne, svakim danom dobivaju novi nastavak.
U nizu takvih svoju je „rolu” ni kriva ni dužna dobila i 24-godišnja zadarska studentica primijenjene ekologije Ana Rončević. Njoj je FINA temeljem naloga odvjetničkog ureda Leko i partneri 9. rujna blokirala račun u Splitskoj banci i naplatila 1.098 kuna navodnog duga za RTV pretplatu. Ana je tijekom kolovoza radila preko student-servisa i zaradila 1.000 kuna koji su joj svega dan prije ovrhe uplaćeni na račun. Sa skromnim džeparcem imala je već cijeli niz planova i svaka kuna već je imala svoju svrhu, no Anini su se planovi rasplinuli sa SMS porukom iz banke u kojoj je pisalo kako joj je stanje na računu u minusu za iznos od 200,48 kuna.
Naplatili joj tuđi dug
– Odjedanput sam bila u nedozvoljenom minusu 200 kuna. Šokirala sam se. Nije mi bilo jasno što se dogodilo i gdje je novac doslovno preko noći nestao. Nazvala sam u banku, a oni su mi rekli da mi je račun blokirala FINA. Molila sam ih da mi kažu zašto jer nisam imala niti ideju što bi to moglo biti, a onda sam čula da je u pitanju televizijska pretplata, a naplaćeni su mi i troškovi ovrhe – priča razočarano Ana koja je nakon nekoliko telefonskih poziva uspjela dobiti informaciju da joj je ovrhu poslao odvjetnički ured Leko i partneri. Tamo joj se, kaže, javila neka vrlo drska i neljubazna žena koja ju je uporno pokušavala uvjeriti da je dužna za pristojbu.
– Nakon mog upornog objašnjavanja da ja nikada nisam imala na svoje ime prijavljen prijamnik, da sam studentica i da živim s roditeljima koji to plaćaju, žena se nekako smirila i onda mi rekla da je prijamnik prijavljen još 1982. godine u Škrljevu pokraj Rijeke, ali je i dalje ponavljala kako ja to moram platiti. Kada sam joj rekla da sam ja rođena pet godina kasnije, odnosno 1987. godine i da cijeli svoj život živim u Zadru, zastala je, a potom mi rekla da nazovem za tri dana – kaže Ana koja je zbog nečije pogreške ostala bez svog džeparca. Svoju bitku s administrativnim aparatom nije još okončala, niti je dobila novac natrag, a o svemu je odlučila javno progovoriti zbog osjećaja bespomoćnosti i nepravde koju je kao mali, obični smrtnik doživjela.
U splitskom Savjetovalištu za zaštitu potrošača sa slučajevima kao Anin ili vrlo sličnima susreću se svakodnevno. Problemi su vrlo slični, a većina pritužbi odnosi se na RTV pretplatu ili telefonske operatere. I jedni i drugi putem odvjetničkih ureda bez prethodna upozorenja „sjedaju” ljudima na račune i bešćutno uzimaju svaku kunu koje se uspiju domoći. Iako zakon nalaže da se zaplijeniti ovrhom može samo jedna trećina primanja, redovito se i dalje građanima „čiste” računi do nule, a osim toga, sve je više slučajeva gdje su naplaćeni nepostojeći dugovi. To se, kažu, događa zbog površno i loše odrađenog posla koji za posljedicu ima zamjenu identiteta građana.
Krivnja na odvjetničkim uredima
– Građane kojima su naplaćeni nepostojeći dugovi upućujemo da se odmah obrate odvjetničkim uredima koji su pokrenuli ovrhu. Od njih moraju zatražiti da odmah obavijeste FINA-u o pogrešci i nalože vraćanje novca oštećenoj osobi. Također, oni moraju isti taj dopis poslati i banci kako osoba ne bi imala problema s kamatama i slično – kaže Nela Kovačević iz Savjetovališta za zaštitu potrošača koji su u nekoliko navrata već upozoravali i na nerealne i bezobrazno visoke troškove koje odvjetnički uredi za provođenje ovrha naplaćuju. Kažu i kako je čudno da jedna velika kuća kao što je HRT pored svoje pravne službe za naplatu dugovanja angažirala odvjetničke urede. A kako smo saznali, riječ je o čak četiri odvjetnička ureda koja za njih rade. To su Marijan Hanžeković, Josip Madirazza, Nataša Owens i Miroslav Leko. Prema posljednjim podacima s HRT-a u srpnju ove godine poslana je čak 61.000 ovrha za neplaćanje pretplate za drugi dio 2010., a u siječnju uime HRT-a spomenuti uredi pokrenuli su 53.865 ovrha za prvi dio 2010. godine. Kada se sve oduzme i zbroji, odvjetnički uredi koji svakodnevno prazne građanske račune, svoje su napunili i to za pozamašne iznose. Cijela priča oko ovrha koja je u hrvatskoj krenula s donošenjem novog ovršnog zakona 1. siječnja 2011. svodi se u konačnici da su siromašni još siromašniji, a bogati još bogatiji. Neke promjene možda bi uslijedile ukoliko bi se po tarifama koje za ovrhe zaračunavaju odvjetnički uredi, njima naplaćivale kazne kod pogrešaka i nanesene štete građanima.
