Na našim cestama sve rjeđe viđamo automobile koji su se ispočetka proizvodili u bivšoj Jugoslaviji, a potom u Srbiji.
Čuđenje izazivaju i sada kada se pojave na cesti, a posebice među strancima koji pitaju kakva su to vozila, koliko stara, tko ih proizvodi i slično. No još čudnije i interesantnije je vidjeti ove automobile stranih registracija na našim cestama, jer zapravo se ne možete oteti dojmu da vas impresionira što je auto u “tako dobrom stanju” da može odvoziti i neku veću rutu. Jedan takav “Stojadin” je stigao u Zadar i to iz Bugarske, a što je još zadivljujuće za volanom se nisu izmjenjivali Balkanci, već Nizozemci. Da budemo precizniji četvorica mladića iz Utrechta, Delfta i Nijmegena. A kad smo kod toga što nas još zadivljuje u ovoj priči jest to da će posljednja stanica ove rute biti Nizozemska.
No da se vratimo na početak priče o četvorici mladića i “Stojadinu”. Berend, Koen, Nico i Wouter su već odavno odlučili kako će provesti dio ljeta – kupit će Yugo u Bugarskoj i krenuti na avanturu po Balkanu, pa preko Švicarske i Belgije doći autom u rodnu Nizozemsku. Mada je ovaj plan i znao povremeno izmamiti nevjericu i podsmijeh među njihovim prijateljima i poznanicima, oni su svoj plan odlučili ostvariti.
Iz Venla u Nizozemskoj krenuli su vlakom u Wuppertal (Njemačka) odakle su nastavili do Dortmunda, da bi avionom stigli u Sofiju. Prvotna potraga za Yugom na sajmovima rabljenih auta nije urodila plodom, pa su momci odlučili pouzdati se u oglase objavljene na internetu. U Botevgradu, nekih 80-ak kilometara udaljenom od Sofije, našli su dobro očuvanu “Zastavu”.
– Drugog dana potrage otišli smo u Botevgrad provjeriti auto koji smo pronašli na internetu. Iako nije bilo objavljene fotografije, naš strah se pokazao nepotrebnim onog trenutka kad smo ugledali “Zastavu”, kaže Nico dodajući kako su morali pričekati s kupnjom još jedan dan budući da bilježnik nije radio nedjeljom.
– Uz prevoditeljevu pomoć, kao i Mladena kojeg poznajem neko vrijeme, a s kojim sam komunicirao preko mobitela svaki put kad bi se pojavila neka jezična barijera, kupili smo auto za 400 eura od tri sestre. Prilikom kupnje smo mogli vidjeti koliko je starija sestra vezana za auto, budući je pripadao njihovom ocu, jer nas je zatražila da se o autu zbilja dobro brinemo. Ovaj auto nije samo atrakcija u našoj balkanskoj avanturi, zasigurno ćemo pamtiti divnu obitelj koja nam ga je prodala i njihove osjećaje koje su ih vezali za taj auto, kaže Nico.
I avantura tu počinje: trebalo je vidjeti kako auto “diše”, kako ga voziti, mijenjati brzine, upravljati volanom koji nije servo…
Kroz Bugarsku, mladići su došli u Srbiju, u Niš gdje je auto “zaštekao”, pregrijao se motor, na semaforu pa su ga trebali pogurati i pričekati neko vrijeme dok su ponovno mogli upaliti auto. Zanimljivost u cijeloj avanturi jest u tome da “Stojadin” ide bez problema po svim cestama i stranputicama, planinama ali kad se nađe u gradskoj vrevi – naprosto “prekipi”. Drugi put kad je auto opet “zatajio” bilo je u Sarajevu, odakle su stigli iz Budve preko Podgorice i Durmitora prethodno boraveći u Prištini (Kosovo) i Shkoderu (Albanija). Put ih je iz Sarajeva vodio do Mostara, odakle su se spustili u Neum, da bi potom Jadranskom magistralom došli do Splita gdje su prenoćili. U Zadru su boravili prekjučer, te su nam otkrili što im se u našem gradu dopalo. – Posebnost u Zadru čine Morske orgulje i Pozdrav Suncu. Ako uspoređujemo Zadar s Dubrovnikom i Splitom, mogu reći da je tu atmosfera dosta ležernija. Ljudi na ulicama nisu toliko užurbani, sve se odvija sporije, uživaju u šetnjama dok polako ispijaju pivo. Stvarno je bilo zadovoljstvo vidjeti ovaj grad, priča Koen. Njegove dojmove nadopunjava Berend koji još dodaje da mu je zalazak Sunca i stari dio grada nešto posebno što je vidio u Zadru.
Momci svoj put nastavljaju dalje preko Slovenije (Piran), Italije (Trst, Brescia), Švicarske (Luzern, Basel), Belgije (Bruxelles) do Utrechta u Nizozemskoj. Planiraju njih četvorica u Nizozemskoj uložiti novac u “Stojadina” kako bi ga mogli registrirati, a već u listopadu se vraćaju na Balkan koji im je postao jako drag. Tada će, nadaju se momci u istom sastavu, preko Europe do Skopja. A onda, tko zna gdje će ih sve ovaj “oldtimer” odvesti i kakve će im uspomene priskrbiti. Poželimo im sreću da im “Stojadin” ne zada nijedan jad ili muku tijekom avanture njihovih života.
