Tomislav Ružić i Jurica Žuža prvi su put zaigrali zajedno u juniorima KK Zadar 1996. godine. Osvojili su tada naslov prvaka Hrvatske, treći uzastopni za Zadar. Tomislavu je to bio prvi, Jurici drugi, budući da je 15 mjeseci stariji. Poslije toga su još tri godine igrali zajedno u seniorima, nakon čega su ih košarkaški putovi odveli na različite strane. Tome je bio u Turskoj i Francuskoj, Jure u Grčkoj, Italiji i Ukrajini. Obojica su jedno vrijeme proveli u Ciboni, te su se kasnije vratili u Zadar, no svatko u različitom razdoblju. Teško da su mogli zamisliti da će ponovno zaigrati zajedno u tridesetim godinama i to u Turskoj. Tome je, naime, nakon odlaska iz Zadra, prošlo ljeto potpisao za Tofaš iz Burse, dok je Jure tamo dospio preko Ukrajine i Zadra u siječnju ove godine.
– Znam da su ga zvali i pitali za mene, tako da je on zapravo bio poveznica između mene i kluba. Zahvalan sam mu što mi je pomogao. I ja bih u takvoj situaciji pomogao svakom našem igraču. Na kraju krajeva, došao je po mene avionom – smije se Jurica, budući da je baš u tom razdoblju Tome iskoristio kratku stanku za dolazak kući.
Drugi dio sezone odradili su vrlo dobro, kao i cijela momčad, no cijela sezona Tofaša stala je zapravo u posljednjem kolu. Nakon što su pobjedom u Antaliji u pretposljednjem, napokon dostigli izravnog konkurenta u borbi za osmo mjesto koje vodi u doigravanje, trebao im je još jedan korak. Pobijedili su Erdemira i nadali se porazu Antalije na gostovanju kod drugoplasiranog Galatasaraja, koji je prije toga u Istanbulu izgubio samo jednu utakmicu. No, to se nije dogodilo.
– Nažalost, ispalo je da smo na taj način ostali bez doigravanja. Nismo mogli utjecati na rezultat te utakmice. Mi smo svoje napravili, koliko god smo mogli, ali nije bilo dovoljno. Antalija je dobila Galatasaraja u gostima, što stvarno nitko nije očekivao – kaže Ružić.
Čudan rezultat
A priča ide ovako. Galatasaraj je mogao pobijediti i u četvrtfinalu doigravanja igrati protiv Olina, od kojega je izgubio obje utakmice u ligaškom dijelu, te bi zato, prema pravilima turske lige, u seriju na tri dobivene utakmice krenuo sa zaostatkom 0-1. A mogao je i izgubiti, što se i dogodilo, te je četvrtfinalu igrao protiv Bešiktaša, kojega je ranije dvaput pobijedio pa je startao s 1-0. Jednostavna računica. Sumnja u regularnost nametnula se sama od sebe, no u konačnici nije izbio nikakav skandal.
– Tako je to u današnjem društvu. Svi će uvijek reći da je bilo namještanja, ali mi to ne možemo znati. Možemo samo pretpostavljati što se tamo događalo. Galatasaraju je to možda odgovaralo da ne bi išli u Olin, jer je to jedan od najtežih terena za igrati u Turskoj. Publika je tamo jako blizu terena. Ali s druge strane, mislim da, ako želiš biti prvak Turske, ne možeš birati protivnike nego jednostavno igrati i ići na pobjedu u svakoj utakmici. Mogli su odraditi svoj posao pa nitko ne bi ni postavljao nikakva pitanja što se tiče toga. Mi smo dobili posljednja tri kola, tako da nam nitko ne može ništa prigovoriti – kaže Žuža i dodaje.
– Čak je i gazda kluba bio s nama u svlačionici i čekao rezultat iz Istanbula. Nitko nije ostao previše razočaran, ni mi ni navijači, ali uvijek će ostati to pitanje što se tamo dogodilo i zašto. Kolo prije kraja smo dobili Antaliju u gostima i to relativno lagano pa onda momčad, koja želi biti prvak, izgubi kući od takve momčadi. To nema baš neke logike. Taj upitnik će uvijek ostati, ali što je tu je.
Cjelovit tekst u Zadarskom listu
