Kako bi što bolje predočio težinu i složenost jedne operacije, prof.dr.sc. Dinko Vidović, specijalist ortopedije i traumatologije, izvadio je mobitel te pokazao zaista zastrašujuću fotografiju: ljudska bedrena kost s koljenom ležala je izvan tijela na cesti. To je bio dio noge 24-godišnje medicinske sestre iz Pule koja je stradala u stravičnoj prometnoj nesreći kod Zadra.
“Došlo je do teške traume cijele noge”, objasnio je profesor Vidović te nabrojio kako su se dogodili prijelomi potkoljenice, patele, rupture svih ligamenata koljena, a 2/3 bedrene kosti s koljenom izbačeno je iz tijela.
Prva pomisao bila je da se amputacijom noge spasi život mlade žene, no onda je ipak odlučeno da ju helikopter prebaci u Zagreb, u Kliniku u Draškovićevoj ulici. Djevojku i dio njene noge, koju su stavili u plastičnu vreću, dočekao je profesor Vidović i cijeli tim liječnika.
“Kost izdvojena iz tijela bila je potpuno bez vaskularizacije, odnosno mrtva, a i izrazito kontaminirana i kolonizirana bakterijama. Povratak takve mrtve i inficirane kosti u bedro izazvao bi sasvim sigurno sepsu. Tada bi visoka natkoljena amputacija bila jedino rješenje”, opisao je profesor Vidović stanje u kojem je primio djevojku u bolnicu.
Zbog toga je odlučio da se bedrena kost s koljenom pohrani u banku tkiva koja je ustrojstvena jedinica pri Klinici za traumatologiju. “Tako smo dobili 16 dana da osmislimo strategiju liječenja”, objašnjava profesor Vidović u velikoj priči Telegrama.
Prvo se savjetovao s kolegama kako bi odabrao najbolju opciju liječenja. Kirurzi iz Njemačke, primjerice, predložili su da se kost dekontaminira te da se takva, iako je bila mrtva, vrati u tijelo. Nakon toga bi se učinila artrodeza, odnosno trajno kirurško ukočenje koljenskog zgloba. Takvo rješenje, međutim, obeshrabrilo je profesora Vidovića.
“To bi značilo da se koljeno više nikada neće moći savijati, da ostaje ukočeno, što je bilo neprihvatljivo jer ta mlada osoba više ne bi mogla normalno funkcionirati, ući u tramvaj ili automobil”, komentira te dodaje kako je također bio uvjeren da artrodeza ne bi uspjela jer je kost bila devaskularizirana.
“Mrtva kost ne može zacijeliti te ne bi došlo do fuzije između natkoljenice i potkoljenice što je ključni faktor uspjeha ove operacije”, rekao je. Budući da je bila riječ o doista rijetkoj ozljedi koja nije obrađena u literaturi, profesor Vidović osnovao je multidisciplinarni tim s kojim je rješavao cijeli niz problema.
Kako bi uspio rekonstruktivni zahvat moralo se riješiti nekoliko problema. “Prvi je bio kako dekontaminirati kost, nadalje kako je „oživjeti” odnosno revaskularizirati. Treće je pitanje bilo kako učiniti fiksaciju svih prijeloma te kako rekonstruirati ligamente da bi se dobio funkcionalan koljenski zglob”.
Operacija spašavanja noge krenula je s prvim danom prijema kosti u banci tkiva. Profesor Vidović pomno je i do najsitnijih detalja razradio sve segmente zahvata, kako u glavi tako i na papiru. Pripremljen je i rezervni plan B, ako tijekom zahvata nešto krene loše. “Ideja je bila da presatkom lisne kosti s druge noge revaskulariziramo bedrenu kost. Stoga smo uz ortopedsko-traumatološki tim, u operaciju uključili vaskularne i maksilofacijalne kirurge te veliku anesteziološku ekipu”.
Nakon toga uspješno je obavljen iznimno zahtjevni rekonstruktivni zahvat koji je trajao punih 11 sati. Profesor Vidović s ponosom je pokazao video na mobitelu na kojem se vidi da djevojka, danas nakon tri godine, normalno hoda i to bez ikakvih pomagala.
Uz vrhunsko znanje liječnika, kaže profesor Vidović, važna je bila i mentalna snaga i psihička stabilnost djevojke koja je čekala operaciju. Što nije bilo ni malo lako jer je na vanjskom fiksatoru iznad tijela visila bedrena kost i koljeno.
“Njena hrabrost i mladost bili su nam inspiracija da poduzmemo sve kako bismo joj pomogli”, napominje profesor Vidović te objašnjava kako je djevojka morala proći još cijeli niz operacija.
Cijelu priču pročitajte na linku.
