Prostorni su planeri za grad Zadar osigurali prostor da do 2030. godine može narasti na 110.000 stanovnika. To je, izgleda, po pravilima prostornog planiranja u redu, jer se, kao, treba osigurati rezervni prostor za razvoj.
Pitanje je samo na koji će način Zadar narasti na toliko stanovnika, računa li se možda na veliki interes zapadnih i novih Europljana, Ukrajinaca ili možda Kineza da grade kuće ili kupuje stanove-apartmane na Žmirićima i Čubrijanu?
Naime, prema podacima o stalnom padu polaznika osnovne škole, očito se iz “vlastite reprodukcije” neće moći “proizvesti” toliko novih stanovnika. Trenutačno osme razrede u 36 osnovnih škola, koliko ih je u Zadarskoj županiji, završava 2183 učenika.
To je ona “postolujna” generacija, začeta u vrijeme posebnog nacionalnog naboja 1995. i 1996. godine. Otada je broj osnovaca svake godine sve manji, pa će tako ove godine prve razrede završiti samo 1549 učenika.
U osam godina broj djece smanjen je čak za 634, a to je cijela jedna škola kakva je, recimo, zadarska OŠ Petra Preradovića. Trend smanjivanja broja djece ide tempom od dva razreda godišnje!
Pitanje razvoja Zadra zato nije pitanje rasta broja stanovnika, uzimanja novih prostora za gradnju zgrada i sve potrebne skupe infrastrukture, nego reurbanizacija dijelova kao što su Sokin brig, Stanovi ili Crvene kuće, gradnja urbaniziranih četvrti s parkovima, igralištima za djecu, biciklističkim stazama te, naravno, odvodnjom, plinofikacijom i ostalim blagodatima normalnog europskog načina života, od centara za zabavu s kuglanama, dvoranama za sportove ili bazenima kakve ima svaki malo veći grad na zapadu.
Ili je cilj stvaranja novih prostora za gradnju da se oni koji žive na Poluotoku isele u mirnije predjele, a stara gradska jezgra da se uredi na način kako sada Jadre Lisica gradi budući hotel na Kalelargi, za neke druge stalne ili povremene stanovnike?
