U Gradskoj knjižnici Zadar u ponedjeljak je otvorena izuložba fotografija Bernarda Kotlara Arbanaška stara ognjišta.
Tema ove izložbe su ostaci arbanaških starih građevina namijenjenih za stanovanje ljudi i stoke. S rijetkim izuzecima, kao, primjerice ostatak tzv. narodne apoteke. Pri pripremi i postavljanju izložbe autor se ograničio na prostor oko lazareta sv. Marka i crkve Gospe Loretske, kao središta, a na šire cijelo područje od Ravnica do Punte Bajlo. Stoga, što ni mnogi znanstvenici nisu mogli točno utvrditi, omeđiti prostor na kojem su živjeli prvi Arbanasi nakon doseljenja iz pradomovine, a i zato, što se to područje smatra domicilnim područjem Zadarskih Arbanasa. Tim prije što se mnogi raniji uraci Bernarda Kotlara odnose baš na Zadarske Arbanase pa tako i ova izložba. Arbanaški puk, to je najprikladniji izraz za tadašnji živalj u prvim godinama doseljenja, u najvećoj mjeri činili su poljoprivrednici i stočari. Već tada neki su bili zanatlije, posebice kvalitetni zidari pa ribari, trgovci i gostioničari, ali temelj života naselja bili su zemljoradnja i stočarstvo.
Odgovarajuće tome, na prostoru na kojem su ih od urbanih građevina dočekali uglavnom sakralni objekti, lazaret i fontana, odnosno njihovi ostaci, prve nastambe, koje su gradili, bile su pretežito kamene potleušice, kućice skromne zapremine u kojima su, u početku, kratko, skupa živjeli ljudi i životinje, koje su imale poseban pregradak. Bile su to ujedno prve nastambe, jer na tom području do dolaska Arbanasa bilo je isključivo poljoprivredno zemljište. Nije sa sigurnošću poznato je su li sačuvani ostaci bar jedne od tih 70-ak kućica iz 18. stoljeća, kad su Arbanasi došli na ovo područje, ali kako su mnoge od njih za krov imale kamene ploče, vjerojatno su ipak među nekim od izloženih fotografija, a bez kamenog krova.
Koliko se moglo dokučiti, većina izložaka su iz 19. stoljeća, a prve katnice iz njegove druge polovice. Naselje Arbanasi je tada imalo već oko 2000 žitelja pa je razumljivo, što je izgradnja nastamba uznapredovala. Na isteku 19. stoljeća u Arbanasima je bilo više od 380 kuća, a mnoge su bile zidane u suhozidu. Znameniti arbanaški znanstvenik dr. Kruno Krstić u knjižici Doseljenje Arbanasa u Zadar (Zadar, MZ Arbanasi 1988., str. 51) piše:
– Kućni život Arbanasa bio je sličan životu koji su provodili u staroj domovini. U početku je većina kuća bila zidana na suho (muro a secco); neke su čak bile pokrivene ševarom ili pločama od kamena. Međutim, pojedinci su bolje stajali, počeli su graditi i kuće od žbukanih zidova (muro in calcina), pokrivene crijepom, na kat, ili kako kažu Arbanasi na kulu. Uz kuću je bio zidić za sjedenje (sidjet). Kraj kuće je bilo dvorište (obori) i vrt (kopšti, tal. ortaglio).
Upravo taj tekst daje za pravo vjerovati, da su neke od prvih kućica, njihovi ostaci, sačuvani. Namjera ove izložbe je otrgnuti od zaborava i zuba vremena ostatke starih arbanaških ognjišta, kako bi generacije koje dolaze imale svjedočanstvo gdje i kako se živjelo u doba dolaska njihovih predaka na ovo područje. Ovo je prva samostalna izložba fotografija Bernarda Kotlara i zadovolji li pri tome i kriterij doprinosa urbanoj i kulturnoj baštini Zadarskih Arbanasa, svoju namjeru u potpunosti je opravdala.
