1.”Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka dođoše žene i nađoše otkotrljan kamen s groba”. Tako nas izvješćuju evanđelisti o uskrsnom događaju koji se zbio toga “prvoga dana u tjednu”. Vjernici su se okupljali na taj dan blagovati Euharistiju i slaviti događaj spasenja. Zato Uskrs nije obični blagdan, već “blagdan nad blagdanima”. Uskrs je događaj o kojem Crkva već dva milenija propovijeda te radosno s vjerom ispovijeda: “znamo da si doistine, uskrsnuo Božji Sine!”. Svjesna činjenice Uskrsnuća, ona u veličanstvenom hvalospjevu liturgije bdjenja poziva: “Neka uskliknu službenici Božji; neka jekne trublja spasenja; nek se raduje zemlja tolikim obasjana bljeskom”, jer “u prvi dan tjedna” – u nedjelju, Krist nas je svojim uskrsnućem izveo iz ropstva na slobodu.
Zbog toga nedjelja, kao “prvi dan tjedna”, zauzima povlašteno mjesto u povijesti Crkve. To je dan spomena Kristovoga Uskrsnuća, toga čudesnoga i jedinstvenoga događaja u ljudskoj povijesti. To je Dan Gospodnji. Ali i dan kršćana – naš dan; iskonski blagdan koji objavljuje duboki smisao vremenâ. Zbog toga nedjelji s pravom pripada usklik psalmiste: “Ovo je dan što ga učini Gospodin. Kličimo i radujmo se u njemu” (Ps 118, 24). Tako nas ovo sveto uskrsno vrijeme potiče promišljati tijek povijesti u svjetlu događaja koji se zbio u rano nedjeljno jutro. Nedjelja je zato središte kršćanskoga života. A vrijeme darovano Kristu na njegov “uskrsni dan”, u nedjelju, nikada nije izgubljeno vrijeme. Jer, On, Uskrsnuli Gospodin, nepomućeno je svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. On je njezino središte, raskrižje i sidrište; smisao i otkupljenje.
2. Ispunjeni tom uskrsnom vjerom slušat ćemo i pjevati uskrsne pjesme, izgovarati uskrsne čestitke i izricati dobro želje. Isusovo uskrsnuće, naime, blagdan je života, radosti, optimizma i nade. To su kreposti koje su nam osobito potrebne u ovom našem vremenu. Utemeljene su i ugrađene u izvješću o susretu Marije Magdalene s Uskrsnulim u osvit “prvoga dana u tjednu” (Mt 25, 1). Vrline nade i optimizma nazočne su i u onom večernjem susretu učenika u Emausu koje je evanđelist Luka opisao riječima: “Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je govorio i tumačio Pisma” (Lk 24, 32). One su prikazane i u dirljivim susretima s pitanjima koje je Uskrsnuli upućivao apostolima: “Zašto ste zbunjeni? Čemu takve sumnje u vašim srcima?”
Da Isus nije uskrsnuo, uzaludna bi bila naša vjera i neosnovano i bezizgledno naše ufanje. Uskrsnuće je, naime, pobjeda istine i ljubavi nad tamom laži, nasilja i mržnje. A Isus kao gospodar života i smrti i upućuje i danas utješne riječi: “Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet. Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, živjet će ako i umre”. Zbog toga je njegovo uskrsnuće najsnažnije vrelo našeg optimizma i nade. Ključni događaj povijesti i ljudskih sudbina. Ono nije neka “utješna filozofija” za slabe i naivne. Njezin objekt vjere nije “povijest”, nego “nadpovijest”, kojom se “nada i protiv nade”. I radujemo se što nakon šutnje Velikoga petka opet bruje crkvena zvona. Pjesnik bi rekao: “Slušajte ih kako zvone” i objavljuju ljudima veselu vijest koju je Marija Magdalena “rano u jutro, još za mraka” otrčala javiti apostolu Petru. Vjera utemeljena na uskrsnom događaju pomaže nam “stajati uzgor” i kad pušu bure i oluje. Ispunjen uskrsnim optimizmom mi se ne damo slomiti, jer znamo i vjerujemo kako sve može u Onome koji nas jača (Fil 4, 13). Kristovim uskrsnućem, dakle, započelo je novo vrijeme nade i optimizma. A Uskrsnuli je njihov izvor. On je nepomućeno svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. On je Put, Istina i Život. On je središte i smisao svega. I nema, uistinu, pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista (Dj 4,12). U to ime svim vjernicima Zadarske nadbiskupije, kao i svim drugim kršćanima koji žive na ovom području, a u nedjelju Uskrs slave, želim sretne uskrsne blagdane, te optimizmom i nadom ispunjene ponekad i sumorne dane! Sretan Uskrs! Felix Alleluia!
Mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup
