Kuglači Zadra osvojili su sedmu uzastopnu titulu prvaka Hrvatske. Očekivano su igrači trenera Šime Mijolovića obranili naslov najbolje hrvatske momčadi, a za razliku od prošlih sezona, Zadrani su ovaj put napravili i korak više na međunarodnoj sceni u odnosu na proteklih nekoliko sezona. Već na samom početku sezone Zadrani su najavili velike stvari. Na Svjetskom kupu koji se održao u Makedoniji osvojili su drugo mjesto, izgubivši u finalu od slovačke Podbrezove, sastava koji je, pokazat će se kasnije, dominirao tijekom cijele natjecateljske sezone. Taj tijesni, finalni poraz dugo vremena je bio jedini koji su Zadrani imali. Trajao je niz nepobjedivosti od početka listopada 2010. skroz do ožujka 2011. I tada, nakon što su već praktički osigurali titulu najbolje hrvatske momčadi, igrači Zadra su izgubili od Zaprešića u gostima u utakmici koja nije odlučivala ni o čemu važnome. Prije toga uspješno su izborili i Final Four Europske lige, izbacivši u četvrtfinalu njemačku Victoriju Bamberg, tim koji ih je u istom natjecanju dvije sezone zaredom doslovno deklasirao. Nakon što je bila osigurana titula hrvatskog prvaka te osvojeno srebro na Svjetskom kupu, igrači trenera Šime Mijolovića očekivali su da će na Final Fouru Europske lige koji se održao u Njemačkoj stići do još jednog odličja. Pogotovo što je forma koju su Zadrani pokazivali tijekom cijele sezone bila na zaista visokoj razini, i, ono što je najvažnije, ta forma je bila konstantna. No u završnici najjačeg kuglačkog natjecanja Zadar je osvojio ono najgore, četvrto mjesto, izgubivši u dva dana dva puta poprilično glatko. U polufinalu od Podbrezove, a u dvoboju za treće mjesto od mađarskog Szegeda. Loše su odradili tu završnicu. Jednostavno nisu bili pravi, a po njihovim riječima, nije im legla niti sama kuglana, tako da se kroz cijela dva dana nisu mogli prilagoditi uvjetima koji su vladali na završnici Eurolige.
Europski vrh
Ipak, unatoč lošijim predstavama na Final Fouru, Zadar se ove sezone vratio u sam vrh europskih momčadi. Nova titula prvaka Hrvatske, srebro na Svjetskom kupu i četvrto mjesto u Europskoj ligi, rezultat je vrijedan štovanja. Izdigli su se zadarski igrači tako iz melankolije koja ih je držala posljednje tri sezone. Ipak je jasno da osvajanje hrvatske titule i nije neko mjerilo za Zadrane, s obzirom na financijsku i igračku dominantnost u odnosu na protivnike. No ovaj put se veliki pomak osjetio na međunarodnoj sceni. Sigurno da su veliki posao čelnici zadarskog kluba odradili vraćanjem Slovenca Borisa Benedika. Sam Benedik je jedan od najboljih europskih igrača i osim toga što je donio veliku kvalitetu i sigurnost, pored njega je i ostatak momčadi proigrao, tako da je Zadar ponovo postao momčad jaka na svim pozicijama. Unatoč odlascima Primoža Pintariča i Duška Milanovića, dolazak Benedika itekako je nadoknadio odlazak dvojice solidnih igrača.
Što se tiče igrača koji su obilježili ovu sezonu, tu definitivno moramo istaknuti Branislava Bogdanovića. Osječanin u redovima Zadra dugo je slovio kao možda i najbolji igrač lige, no ove sezone on je to ponovo i potvrdio. U izboru za najboljeg igrača lige, Bogdanović je pobijedio. On je u prosjeku rušio 632,97, čak deset više od drugoplasiranog Uroša Stoklasa, člana Konikom Osijeka. Treće mjesto je u toj konkurenciji zauzeo još jedan igrač Konikoma, Mario Mušanić sa 621,70 drva. Bogdanović je dominantno osvojio ovu titulu. Cijelu sezonu bio je odličan, standardan i nosio je Zadar prema ovim uspjesima. Iako se činilo da će neki drugi igrači možda preuzeti glavnu ulogu, Bogdanoviću kao da je odgovaralo da nastupa malo iz sjene.
Pobjeda kolektiva
Što se tiče ostalih Zadrana, može se reći da i nisu bili toliko dominantni što se tiče samog poretka za najboljeg igrača lige. Ipak, u ovom slučaju rezultat je ostvario kolektiv. Svi su igrali dobro, konstantno i onoliko koliko treba. Barem što se tiče domaćeg prvenstva. Svakako valja napomenuti i šesto mjesto Kostadina Maneva. Bivši pobjednik u ovoj konkurenciji možda nije ponovio prošlu sezonu (iz snova), ali je i on ovaj put djelovao iz sjene i bio jaka karika zadarskog prvoligaša. Među prvih deset, odnosno točno deseti je Luka Ukalović. Zadarski veteran, iako u kuglanju ovo veteran može doći s navodnicima, ponovno je bio jedan od boljih igrača svoje momčadi i cijelog prvenstva. Ukalović je konstanta koja i dalje traje, a za očekivati je da će još dugi niz godina nositi igru Zadra. Boris Benedik je tek na 11. mjestu. To je malo neočekivano, ali valja napomenuti da Benedik igra na poziciji zadnjeg igrača, odnosno uvijek u posljednjoj izmjeni. A tada se često znalo dogoditi da je utakmica već riješena pa je i sam Benedik znao tad malo “popustiti”. No Slovenac je uvijek bio pravi kada je to trebalo. Mario Baljak smjestio se na 19. mjesto, ali Zadranin je ove sezone imao još jedan uspjeh više. Postao je pojedinačni prvak Hrvatske, prvi put u svojoj dugoj karijeri. Najmlađi prvotimac Zadra Splićanin Hrvoje Marinović u konačnici je osvojio 30. mjesto. Iako je imao nekoliko solidnih predstava, od Marinovića se ipak nešto više očekivalo. Ali kako se radi o mladom igraču, kredit postoji.
