Njemačko uhićenje Renata Petrova, bivšeg milicajca SAO Krajine, koji je na Županijskome sudu u Zadru u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina u Škabrnji u hrvatskom selu heroju nije izazvalo veliko iznenađenje, pozitivan šok ili barem prikriveno oduševljenje.
Škabrnjani u mjesnim kafićima i ispred trgovine nisu htjeli komentirati uhićenje jer im je, kažu, ‘puna kapa tih anonimnih ratnih zločinaca dok nalogodavci i zapovjednici horde smrti uživaju sve blagodati slobode’.
Škabrnjani se često spominju tih ratnih dana, prvih srpskih topničkih napada početkom listopada 1991. godine, prvih mjesnih straža i ustroja samostalnog bataljuna Škabrnja u jednom od najbogatijih sela Ravnih kotara te četničkog masakra u “pohodu” na žene, djecu i starce, koji su se skrivali u podrumima. No, ne žele se radovati dok ratni zločinac ne bude izručen u Hrvatsku i dok mu ne bude potvrđena zatvorska kazna.
– Ne želim biti prorok ali sam uvjeren da će Petrov u nedostatku dokaza biti oslobođen te će poput drugih tražiti odštetu od hrvatske države, rekao je Marko Miljanić, ratni zapovjednik Samostalnog bataljuna Škabrnja.
Miljanić se prisjetio i susreta sa predsjednikom Ivom Josipovićem i premijerkom Jadrankom Kosor s kojima je na prošlogodišnjem obilježavanju škabrnjske tragedije razgovarao o zločincima koji su Škabrnju i Hrvatsku zavili u crno a koji su još uvijek na slobodi.
– Dosad su svi uhićeni i oslobođeni a sad je od 16 sitnih riba uhićen tek među njima jedan jedini Hrvat. Poruka je to koju ne treba posebno obrazlagati. Kao da su u Škabrnji Hrvati ubijali Hrvate, pita se Miljanić.
Riječ je o, tvrdi Miljanić, zamagljivanju prave istine i bacanju prašine u oči hrvatske javnosti i nama Škabrnjanima.
– Zašto se ne traže ‘velike ribe’, zapovjednici brigada koji šeću tu oko nas a osmislili su i proveli napad na Škabrnju. Primjerice, u Srbiji živi pukovnik iz Šibenika Sretko Lakić, komandant brigade koji je vodio napad na Škabrnju. Pukovnik Mile Uzelac živi u Beogradu a pukovnik Tripko Čečović koji je u napadu na Škabrnju predvodio mehaniziranu brigadu živi u Podgorici, naveo je Miljanić.
Sada 43-godišnjem Renatu Petrovu porijeklom iz Sutomišćice na otoku Ugljanu suđeno je zajedno s još 16 optužernika koje se teretilo za stravičan masakr u Škabrnji u kojem je u jednom danu ubijena 31 civilna osoba i 13 hrvatskih vojnika.
– Renatov pokojni otac Šime Petrov radio je kao civilna osoba u benkovačkoj kasarni Lazar Macura, doznajemo od Benkovčana.
Majka Rita živi u Vukovarskoj ulici u Benkovcu, međutim, novinarima nije htjela otvoriti vrata ili je bila smještena negdje drugdje. Susjedi s kojima smo razgovarali rekli su nam kako je viđaju svakodnevno, ali da nije komunikativna, da je stara i boležljiva.
– Koliko smo čuli, Renato, njegova supruga i dvoje djece žive u SAD-u. Kako se našao u Njemačkoj i Düsseldorfu, nije nam poznato, rekli su nam susjedi njegove majke.
Brojni benkovački branitelji jutros su dolazili u prostoriju UHDDR-a interesirajući se za tijek sudskog postupka s kojim bi Petrov iz Njemačke bio izručen Hrvatskoj.
– Samo da se ne dogodi da Petrov kao i Milenko Radak bude oslobođen i slobodan visoko uzdignute glave šeće Benkovcem, strepi Danil Gašpar, predsjednik UHDDR-a Benkovac.
Prema riječima tajnika UHDDR-a Milana Marića, uhićeni ratni zločinac Petrov prije rata nije bio omiljen ni među, kaže, “svojima.”
– Stalno se družio sa Srbima. A kako je ima pse za borbu mnogi su ga izbjegavali imati u svojem društvu, prisjeća se Marić.
Benkovački branitelji traže da se zločini jednako tretiraju, da za njih ne može biti zastare ni abolicije.
– Maksimalne zatvorske kazne od 20 godina izrečene su za 5 optuženika. Svima njima, osim Jovanu Badžoki, suđeno je u odsutnosti. Badžoka je ‘odležao’ svih deset godina zatvora. Osuđenoj Zorani Banić Vrhovni joj je sud 2004. izrekao šest godina zatvora, što je četiri manje nego u nepravomoćnoj presudi, naveo je benkovački vijećnik Ive Čerina, dugogodišnji predsjednik UHDDR-a Benkovac.
