Na području Grada Zadra samo 20 ulica nosi imena žena. Ako tome pridodamo ulicu koja nosi ime književne heroine i šest gradskih prostora nazvanih po sveticama Katoličke crkve, konačni konto ulica i trgova posvećenih ženama iznosi 26. Istodobno je 296 ulica i trgova koje se nazivaju imenima muškaraca. Na administrativnom području Grada Zadra 50 ulica je, umjesto nazivom, označeno rimskim brojem, a riječ je o ulicama u Kožinu i Petrčanima. Ukupno 117 ulica nosi naziv mjesta, gradova, otoka, regija, rijeka i planina, dok su lokalni toponimi dali imena 112 ulica. Svoje je nazive ulicama dalo i jedanaest kulturnih ili političkih institucija.
Najviše ulica „kulturnjacima”
Ukupno 18 gradskih prostora, u koje uz ulice i trgove spada i jedan perivoj, nose ime katoličkih svetaca, svetica i blaženika, od čega je u šest slučajeva riječ o sveticama, no ne o šest različitih. Naime, u jednom slučaju riječ je o Trgu sv. Stošije, a u ostalima o različitim aspektima sv. Marije.
Stotinu i četiri ulice nose imena umjetnika ili djelatnika u kulturi. Ukupno 66 ulica, trgova i poljana svoje ime duguje znanstvenicima, pri čemu ovu kategoriju treba shvatiti u ponešto širem smislu riječi. Crkveni dužnosnici ili druge osobe djelatne u crkvi imena su dali 56 javnih prostora od čega je u tri slučaja riječ o opaticama Vekenegi i Čiki, te o Benedikti Braun koja je u početku II. svjetskog rata spriječila pokušaj talijanskih vlasti da iz Zadra iznesu umjetničko blago koje danas čini postav Stalne izložbe crkvene umjetnosti. Jedna zadarska ulica nosi ime Majke Margarite, književnog lika iz djela Jurja Barakovića „Vila Slovinka”. Čak 35 ulica nazvano je imenima vladara ili plemenitaša kojima valja pribrojiti i dvije ulice koje su ponijele imena kraljica; ilirske kraljice Teute koja je vladala u 3. stoljeću prije nove ere o kojoj izvješćuje grčki povjesničar Polibije i Elizabete Kotromanić, kćerke bosanskog bana Stjepana II Kotromanića, hrvatsko-ugarske i poljske kraljice, te grofice Katarine Zrinske, sudionice urote Zrinskih i Frankopana. „Svoju” ulicu ima i rimski car August.
Imena zadarskim ulicama dalo je i 20 političara, odnosno osoba koje su se u različitim povijesnim razdobljima bavile onim što bismo danas nazvali političkim aktivizmom, a također i četvorica sportaša; Franjo Bućar, Krešimir Ćosić, Hrvoje Macanović i Hrvoje Ćustić. Na isti su način komemorirana i dvojica vođa seljačkih buna – Matija Gubec i Matija Ivanić.
Kad je riječ o podjeli u kategorije, nije na odmet pripomenuti kako je ona ovdje u dobroj mjeri pojednostavljena, jer ne nedostaje slučajeva u kojima bi se, primjerice, neke od svećenika moglo svrstati i u znanstvenike ili umjetnike, ali i političare, kao što ne nedostaje ni plemenitaša s političkim i vojnim, te znanstvenim ili umjetničkim djelovanjem.
Svoju ulicu imaju i hrvatski književnici, arbanaški učitelji, zadarske bratovštine, zadarski pomorci, uskoci, veslači i zidari. U nazivu jedne obale prisjećamo se starosjedioca Liburna, a u imenima ulica i Gradišćanskih i Moliških Hrvata, a jedna je ulica dobila i naziv Sokolska, što se odnosi na djelovanje gimnastičkog društva proizišlog iz Hrvatskog narodnog preporoda.
Od Lepantske bitke do akcije Maslenica
Osam ulica imenovano je po vojnicima iz različitih ratova, od doba ratovanja protiv Turaka, preko II. svjetskog rata do Domovinskog rata iz kojeg imamo i Ulicu Franka Lisice. Zanimljivo je pripomenuti kako su nalet promjena naziva ulica iz devedesetih godina prošlog stoljeća uspjela „preživjeti” dvojica antifašističkih narodnih heroja, tako da u Zadru „svoju” ulicu i danas imaju Vlado Janić, prvi zapovjednik Sisačkog partizanskog odreda i predratni antifašistički politički aktivist Vladimir Gortan.
U nazivima 17 gradskih prostora komemoriraju se bitke, ratovi ili postrojbe koje su njima sudjelovale, te u dva slučaja žrtve ratova. Zadar tako uz Ulicu palih rodoljuba i Ulicu bleiburških žrtava ima deset ulica sadržajno vezanih uz Domovinski rat gdje uz Ulicu Domovinskog rata i Ulicu akcije Maslenica, imamo Ulicu Gradskog bataljuna što se odnosi na Samostalni bataljun obrane grada Zadra, Ulicu otočkog bataljuna, ulice koje nose ime 112. i 159 brigade, te 7. Domobranske pukovnije, kao i ulice u kojima se manje specifično odaje počast Hrvatskoj mornarici, postrojbama Specijalne policije i hrvatskim redarstvenicima. Tematski vezane uz II. svjetski rat ostale su Ulica 9. svibnja 1945. i Ulica 22. lipnja 1941. 9, svibnja obilježava se kao Dan pobjede na fašizmom i Dan Europe, a 22. lipnja, Dan antifašističke borbe, odnosno dan osnivanja Sisačkog partizanskog odreda. Posredstvom naziva ulica komemoriraju se i Lepanta bitka, te 11 pobuna Zadrana protiv mletačke vlasti koje su dali naziv Bedemima zadarskih pobuna. U stručnom članku dr.sc. Zlatka Begonje “Odonimi kao ideološke manifestacije na primjeru Zadra u XX. stoljeću” može se naći podatak i kako su do odluke Skupštine Općine Zadar iz lipnja 1991. bedemi nosili naziv Lenjinovo šetalište. U dva slučaja, iako u različitom povijesnom kontekstu, u nazivima ulica obilježava se reintegracija Zadra u hrvatski politički kontekst. U prvom slučaju radi se u ulici Zadarskog mira kojim je Zadar od mletačke vlasti vraćen pod hrvatsko-ugarsku krunu, a drugi put o Ulici II. zasjedanja ZAVNOH-a na kojem je potvrđena odluka o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i otoka Hrvatskoj.
Junakinje naših ulica
Među ženama koje u Zadru imaju svoju ulicu, nalazimo književnice Sidu Košutić i Ivanu Brlić Mažuranić, te Mariju Jurić Zagorku koja je, osim zbog književnog opusa, značajna svog svoje cjeloživotne borbe za prava žena, operne umjetnice Milku Trninu, Zinku Kunc, Marijanu Radev, te Albinu Nagy koja je nastupala u kazalištu „Verdi” u prvoj polovici 20 st. i Sidoniju Rubido koja je, rođena u obitelji Erdödy, nosila titulu grofice, ali i djelovala j u Ilirskom pokretu, te se posebno pamti njezino izvođenje budnice “Još Hrvatska ni propala” i uloga u operi “Ljubav i zloba”. U Zadru imamo ulicu slikarice Slave Raškaj, balerine Ane Roje, djevojčice poginule 1943. na Zelengori Asje Petričić i učiteljice Rine Aras čije je djevojačko prezime bilo Vukić. Ulici u kojoj se nalazi OŠ „Stanovi” ime Rine Aras dano je na prijedlog Stanaraca, a zbog njezine predanosti podučavanju Stanaraca hrvatskom jeziku i pismu nakon II. svjetskog rata. Ulica je ime učiteljice, koja je nakon potpadanja Zadra pod talijansku vlast napustila Zadar, dobila tek 20 godina nakon što je 1971. takav prijedlog podnesena tadašnjoj Skupštini Općine Zadar.
„Svoju” ulicu u Zadru ima i Mila Gojsalić koju, smještajući je u narodnu predaju između mita i povijesti, Slobodan Prosperov Novak naziva „poljičkom Ivanom Orleanskom”. Prosperov-Novak u članku „Mila Gojsalić: Zašto je prešućena poljička Jeanne d’Arc?” navodi kako ove heroine u hrvatskoj enciklopedistici nema „najprije zbog maskulinog statusa hrvatskih junaka, a onda i najviše stoga jer je njezin nejasni povijesni lik doista oduvijek bio smješten između fikcije i stvarnosti”. Po narodnoj predaji Mila Gojsalić je 1539. spasila svoj kraj od Turaka tako što je, našavši se u situaciju analognoj onoj Marulićeve Judite, zapalila šator turskog vojskovođe Ahmed-paše.
Izvan svih kategorija u koje je moguće smjestiti junake i junakinje naših ulica ostaje Dubrovkinja Cvijeta Zuzorić. O njoj je nedvojbeno poznato, kako u Vijencu piše Luko Paljetak, da je rođena 1552., da se 1570. udala za firentinskog plemića Bartolomea Pescionija, s kojim se kao firentinskim ambasadorom iste godine vratila u Dubrovačku Republiku otkud je otišla 1583, te da je 1648. umrla u Anconi i Pokopana u crkvi San Francisco ad alto. Moguće je pronaći i navode da se bavila slikarstvom i pisanjem poezije što se, međutim, može smatrati i svojstvenim za obrazovanu ženu njezinog vremena, no čini se, pa i iz spomenutog Paljetkovog članka, kako je njezina uloga u krugu osoba među kojima se kretala bila, pojednostavljeno kazano – uloga muze.
Od Rima i Moskve do Beograda
Među zanimljivosti vezane uz preimenovanja ulica u Zadru, koje dr.sc. Zlatka Begonja iznosi u članku “Odonimi kao ideološke manifestacije na primjeru Zadra u XX. stoljeću” vrijedi spomenuti kako je „Kalelarga” današnji naziv Široka ulica dobila odlukom Skupštine općine Zadar u lipnju 1991., dok je ranije nosila naziv Ulica Ive Lole Ribara. Begonja spominje i primjer promjene imena zgrade koja danas nema formalni naziv i kolokvijalno se naziva „bivšim hotelom Beograd”. Ovaj je hotel, navodi Begonja,u vrijeme talijanske vlasti nosio naziv „Roma”, potom je 1945. preimenovan u „Moskva”, a naknadno je postao hotelom „Beograd”.
Marina Battara – poduzetnica 19. stoljeća
Zanimljiva je i povijest obitelji Battara koja također ima „svoju ulicu”. O ovoj obitelji piše Mirisa Katić, voditeljica knjižnice Državnog arhiva u Zadru u radu čija je svrha, kako sama autorica navodi, „pokazati da su žene vodile i one poslove koji su tradicionalno pripadali muškarcima”. Priča o uspjehu ove obitelji priča je o poslovnom uspjehu žene.
„Marina Battara, rođena Anić, udovica tiskara i knjižara Antonija Luigija Battare, vodila je jedinu zadarsku tiskaru i knjižaru od 1817. do 1823. godine kada s radom počinje i konkurentska tiskara Demarchi. Marina Battara je, svladavajući usputne zapreke, nastavila uspješno poslovanje do 1831. godine. Tada tiskaru formalno predaje svojim sinovima, a stvarno se u spisima pojavljuje do sredine 1830-ih godina. Ona je bila još jedna od žena uspješnih poduzetnica koje su djelovale početkom 19. stoljeća u Zadru kao i u drugim gradovima Hrvatske”, piše Katić.
