Nakon zapaženog glumačkog uspjeha u pomalo kontroverznoj predstavi Hrvatskog narodnog kazališta Zadar “I to je ljubav”, premijerno prikazanoj u veljači ove godine, mladi zadarski glumac Vinko Radovčić priprema novi projekt. Ovoga puta, nakon niza glumačkih uloga, Vinko će se naći u ulozi redatelja. Naime, na pozornicu HNK Zadar namjerava postaviti ni manje ni više nego jednu od Krležinih prvih Legendi “Adama i Evu”. Projekt u glavi Vinko usavršava već gotovo tri godine u stalnom pokušaju realizacije. Nakon njegovih nedavnih uspjeha kojima je mladi glumac dokazao svoj talent i umijeće Glumačka radionica odobrila je projekt te će se predstava “Adam i Eva” raditi u produkciji HNK Zadar. Mentor radionice i dalje će biti Jasna Ančić koja će nadgledati rad mladog redatelja i glumaca, ali najveću odgovornost za realizaciju predstave nosit će, naravno, sam Vinko. Kako to da se odlučio na jedan ovakav pothvat, i to još s Krležom i njegovim Legendama, koje su se mnogi redatelji libili postaviti na pozornicu otkrio je sam Vinko.
Zajednički projekt troje mladih kreativaca
– “Adama i Evu” Krleža je pisao negdje na samom početku dok se još uvijek nije bio razvio kao veliki književnik i pisac. Stoga, što se tiče tog dijela književnog djela mislim da ga nije toliko teško napraviti i uprizoriti. Uostalom, radim s dvoje mladih glumaca za koje smatram da su jako talentirani tako da će mi i oni dosta pomoći. Bit će to jedan zajednički projekt, kaže Vinko. A dvoje mladih glumaca na koje Vinko računa u ovom projektu su Ivana Begović, poznata iz niza predstava iz Glumačke radionice te Ivan Boško Habuš, mladi perspektivni Zadranin koji radi na Sveučilištu u Zadru na projektu “Onomastica Adriatica”, član je Udruge zadarskih pisaca “ZaPis”, te je veliki zaljubljenik u glumu i kazalište.
Iako je navikla na pozornicu i glumište Ivani je ovo svakako velik pothvat. Glumiti prvu ženu na svijetu kako ju je vidio jedan Krleža nije lak zadatak, a kakav je to osjećaj otkriva nam ona sama.
– Sasvim netipično – reći će Ivana – s obzirom na priču iz Biblije. Međutim nekakve bazične stvari tu ostaju iste, a to su recimo ta želja za predavanjem koja je u biti cijelog tog procesa. Težište ove predstave je na međuljudskim odnosima, na ženskoj želji za predavanjem i na muškarcu kao lovcu. Krležini ženski likovi su uglavnom prikazani crno-bijelo, on prikazuje žene ili kao kurve ili kao svetice, što je najvidljivije iz barunice Castelli i Angelice. Eva je u potpunosti podređena muškarcu, njezin jedini cilj u životu je da se uda i da na što konvencionalniji način oblikuje svoj život. To je ono nešto što imamo i u današnjem svijetu kad uzmemo ženu koja po cijeli dan gleda sapunice, nije joj toliko stalo do obrazovanja, a ako i završi fakultet opet su joj neke druge stvari primarne i mislim da po tom pitanju nismo baš daleko odmakli od početka 20. stoljeća kad je nastala ova drama. Eva je jedno veoma krhko i osjetljivo biće koje, zapravo, čisto zbog te nekakve iskonske želje za ljubavlju i pripadnošću, završava samoubojstvom – okarakterizirala je lik kojeg utjelovljuje mlada glumica. A u njemu se, kao moderna žena 21. stoljeća, ipak teško pronalazi. Stoga će motivaciju za uživljenost u ulogu pokušati crpiti na nekim drugim izvorima.
Inspiracija za Evu u sudbinama drugih ljudi
– Kad sam tek pristupila iščitavanju teksta bilo mi je veoma teško uživjeti se u lik Eve. Međutim koliko živiš kroz sebe, vlastitu osobnost, toliko promatraš i stvari oko sebe, tako da glumac ne mora nužno iskopavati neke stvari iz sebe da bi ih prikazao na sceni, može se služiti i tuđim iskustvima. S druge strane neke stvari vezane za Evu ne gledam samo u kontekstu muško-ženskih odnosa, nego i u kontekstu žene koja se boji napuštanja, što je neki univerzalni strah, tako da si je mogu približiti barem kroz jedan takav motiv, smatra Ivana. U ulozi alfa-mužjaka ne pronalazi se ni Boško, no, veseli se izletu i istraživanju dijelova sebe koje do sada nije upoznao.
– Lik Adama moja je sušta suprotnost. On je taj koji upravlja, djeluje samouvjereno, bahato, on je jedan veliki egomanijak, ali taj svoj ego ne koristi u dobre svrhe već se nastoji agresivno nametnuti svojoj družici na pozornici. Kod mene je to, uglavnom, ulaženje u lik kroz nekakve elemente inspiracije, a to ili imate u sebi ili nemate. Ako imate u sebi taj poriv koliko god taj lik bio daleko od vas i vaša suprotnost, ako se dovoljno potrudite da se poistovjetite s njim, moguće je ući u njega, zaključuje Boško kojem se ovo iskustvo toliko svidjelo da se namjerava i dalje baviti ovim novopronađenim talentom.
Predstava za mlade
Vratimo se još Vinku koji je pokrenuo čitav projekt i njegov je nosioc. Prva stvar s kojom se suočio prije nego su krenule probe bila je adaptacija teksta.
– Jako malo stvari smo izbacili iz originalnog teksta, a to su, više-manje, za našu predstavu neke suvišne sitnice. Drama je mala sama po sebi, ima jako malo stranica i kratko će trajati tako da i nisam imao prostora za neke velike adaptacijske pothvate, istaknuo je Vinko, a za čitatelje Zadarskog lista otkrio je i što možemo očekivati od predstave koja će se premijerno prikazati u travnju.
– Tekst je, kako sam rekao, jako malo izmijenjen, a što se scenografije tiče ostavio sam sve na glumcima, nema nikakve scenografije, kulisa, sve je to nekako škrto. Puno je poveznica na današnje vrijeme, recimo ta recesija koja se stalno spominje, ali ono najbitnije su muško-ženski odnosi koji se po meni nisu ni promijenili od Krležinog doba. Baš to je ono na što nas Krleža uvijek upućuje, a to je stalno ponavljanje jednog te istog, otkriva mladi redatelj.
Kako su ciljana publika ove predstave mladi grada Zadra, i to ponajviše srednjoškolci, u predstavi možemo očekivati i neke zanimljive inovacije, scene koje bi se mogle svidjeti upravo mladima i pokazati im kako kazalište nije dosadno i konzervativno, nego zabavno i otvoreno.
Na Kazališno ljeto ako zadovolje
– Bit će nekih scena koje će možda nekoga zaintrigirati jer cilj kazališta je da nas navede na razmišljanje i nakon predstave. Ovu predstavu namijenio sam za mlade mojih godina, pa i mlađe u srednjoj školi. Već i za premijeru imam nekakvu viziju koju još uvijek razvijam s marketingom da možda premijera konkretno bude napravljena samo za srednje škole i mlade. Cilj mi je privući mlade u kazalište i cijelo vrijeme dok radim na projektu razmišljam o tome što bi se njima svidjelo, što bi se svidjelo meni, nekom mojih godina. A Krleža, njegove rečenice, njegov način je dosta nezanimljiv mladima, možemo se praviti i govoriti da nije, ali većina nas kad smo čitali Krležu u srednjoj školi mislili smo da je dosadan. Cilj je približiti im kazalište i dovesti ih, napravit ćemo projekt u kojem mladi rade za mlade u ovom gradu, zaključuje Vinko i otkriva nam za kraj hoće li nositi dio programa 17. Zadarskog kazališnog ljeta.
– E, tu moramo zadovoljiti produkciju, a ukoliko to napravimo onda postoji velika mogućnost da predstava ode na Ljeto. Ipak, onda bismo opet prerežirali, to bi bio jedan novi zadatak, jer ovdje su kulise i nekakvi rekviziti na koje računam, a tamo je u potpunosti gola scena, završava Vinko. A uz ovoliko entuzijazma koji zrači iz mladih nada zadarskog kazališta ne sumnjamo da će “Adam i Eva” osvojiti naša srca.
