Zaključci Zelenog dijaloga koji se u zadarskom centru ImPact vodio na temu Voda – ugroženo dobro:
1. Voda je javno dobro, vlasništvo svih građanki i građana Hrvatske. Nedopustivi su bilokakvi oblici privatizacije vode, vodoopskrbnih i vodopivrednih sustava (infrastrukture), a pogotovo pretvaranje državne ustanove u trgovačko društvo.
Republika Hrvatska mora hitno utvrditi što točnije stvarno stanje ukupnih vodnih potencijala, zaliha pitke vode i njene stvarne čistoće .
Što prije ukinuti monopol Hrvatskih voda u gospodarenju vodnim bogatstvom.
2. Područja koja obiluju zalihama pitke vode te zaštićena područja nacionalnih parkova, parkova prirode i zaštićenih rezervata ne smiju se smanjivati niti prenamjenjivati.
3. Lokalna zajednica treba direktnom demokracijom (referendumom) odlučivati o svim investicijskim zahvatima koji mogu ugroziti zalihe pitke vode.
Provoditelji javne rasprave moraju osigurati održavanje javne rasprave na najbližoj mogućoj lokaciji uz mjesto zahvata u prostoru te su dužni plakatima, lecima, oglasima u lokalnim medijima na tom području obavijestiti građane/ke u za to predviđenom zakonskom roku. RH je potpisnica Aarhuske konvencije te svi građani/ke Hrvatske imaju pravo na pristup informacijama koje se tiču zahvata u okolišu.
Kako bi bile vjerodostojne, studije utjecaja na okoliš moraju izraditi nezavisni stručnjaci. Investitor ne smije utjecati na izradu studije utjecaja na okoliš. Izvođač studije mora biti izabran natječajem temeljem zakona Javne nabave.
Odluke o zahvatima koji mogu dugoročno naštetiti zdravlju i sigurnosti života građana/ki moraju se donositi transparentno, uz mogući uvid u sve faze odlučivanja.
4. Zahtijevamo od Vlade RH da napokon počne štititi interese građana/ki Hrvatske, a ne podupirati interese kapitala. Umjesto obećane dobrobiti, interes kapitala je u svim dosadašnjim primjerima nanio nepopravljivu štetu našem prostoru i sugrađanima.
Ove zaključke donijeli smo na osnovi dosadašnjih iskustava:
• Zbog pokušaja privatizacije Hrvatskih voda;
• Zbog nekontroliranog crpljenja pitke vode privatnih koncesionara i dodjela dugogodišnjih koncesija širom Hrvatske;
• Zbog planova izgradnje 89 golf-igrališta na teritoriju RH, a naročito u priobalju i na otocima, koja zadiru čak i u nacionalne parkove, zaštićene parkove prirode i prirodne rezervate;
• Zbog bezobzirnog kršenja demokratske procedure, zakona i međunarodnih konvencija pri izradi i odlučivanju o studijama utjecaja na okoliš, kad se uglavnom pogoduje interesima investitora nauštrb okoliša i lokalnog stanovništva. O tome rječito govori i slučaj izgradnje tvornice cementa u Kruševu prema planovima talijanskog investitora. Cementara u tom kraju može nanijeti trajne i nepopravljive štete rijeci Zrmanji, podzemnim tokovima te Novigradskom i Karinskom moru.
• Zbog mogućeg zagađenja podzemlja i dragocjenih rezervi pitke vode određivanjem lokacija za odlagališta otpada i MBO – centara na krškim poroznim terenima poput Lećevice. Tim zahvatom ugrozit će se opskrba pitkom vodom središnje Dalmacije gdje živi oko pola milijuna ljudi.
• Zbog neodržavanja pročistača otpadnih voda uz autoceste koje prolaze kroz propusni krški teren, uz polja u kršu ili u zaleđu regionalnih vodocrpilišta za gradove poput Zadra, Šibenika Splita i Dubrovnika.
