U medijima se može čuti da će 500 škverana dobiti otkaz, i to u sklopu priče o spasu brodogradilišta i ostalih škverskih radnih mjesta.
No, od njih petsto velik dio će doći i potražiti pomoć na Psihijatriji i to je najtragičnije u svemu – kazao nam je dr. Goran Dodig, predstojnik Klinike za psihijatriju KBC-a Split.
Psihijatriju svakodnevno posjeti mnogo ljudi. Većina nema psihijatrijsku dijagnozu, već ih tište egzistencijalni problemi. Samo 23. i 24. veljače psihijatrijsku ambulantu posjetilo je 585 osoba tražeći pomoć.
– Određeni broj ljudi javlja se i u Centar za psihotraumu na Križinama, gdje najčešće dolaze branitelji.
Broj pacijenata se svakodnevno povećava, s tim da imamo nešto manji broj hospitaliziranih. Psihijatrijsku pomoć traže u pravilu ljudi koji osjećaju nesigurnost, strah i neizvjesnost zbog teških životnih okolnosti koje su ih snašle i ugrožene egzistencije – istaknuo je dr. Dodig.
Dnevno u ambulantu dolazi od 250 do 350 pacijenata, pa svaki psihijatar iz KBC-a svaki dan obradi od 40 do 50 ljudi, a optimum bi bio 15, najviše 20.
– U Hrvatskoj se kontinuirano proizvodi osjećaj ugroženosti i straha. Recimo, posljednji prosvjedi u Zagrebu najbolji su pokazatelj: mirnom prosvjedu branitelja na televiziji se dala pažnja kao i maškarama u Rijeci, ali je zato puno veću zastupljenost dobio drugi prosvjed u kojemu je bilo puno nasilja – istaknuo je dr. Dodig.
Kao primjer ljudi koji se psihijatru obraćaju za pomoć, a da nije riječ o pacijentima s psihijatrijskom dijagnozom, dr. Dodig ističe slučaj hrvatskog branitelja koji je u Domovinskom ratu bio tri godine.
“Doktore, ne mogu više spavat, nemiran sam. Neki dan sam se napio, pa sam, kada sam došao kući, vrijeđao suprugu.
Ona je zvala policiju, koja me odvela u zatvor na sedam dana i nakon toga sam morao platiti kaznu”, rekao mi je jučer jedan čovjek koji je nezaposlen i ne može se brinuti o svojoj obitelji, nezaposlenoj supruzi i dvoje djece – priča nam dr. Dodig.
– Taj čovjek se uvijek dobro slagao sa suprugom i obitelji. Jednostavno je pukao i više nije mogao. Iz njega su izišle sve frustacije i nezadovoljstva koja su se taložila. Njemu i supruzi financijski pomažu njegovi roditelji, inače bi umrli od gladi. On je po zanimanju vozač i nema posla.
U ratu je bio na prvoj crti bojišnice, a poslije nije htio tražiti privilegije, već je želio pošteno raditi i brinuti se o obitelji. On nema dijagnozu, nije “lud”, napio se jer ne može podnijeti osjećaj beznađa, bezvrijednosti i poniženosti. Takvih će biti sve više – istaknuo je dr. Dodig. Liječniku nije preotalo drugo nego ispisati mu recept.
– Dao sam mu lijek da može spavati, da se ujutro osjeća odmorno i opušteno i da mu se ne znoje ruke ili ne lupa srce. Te tablete će mu pomoći i u koncetraciji i pobudit će u njemu malo kreativnosti. Njemu je potrebna psihološka “štaka” da može stati na noge – zaključio je dr. Dodig.
– Kada se otrijezne, ta djeca nemaju logično objašnjenje zašto su se napili. Tada na “scenu” stižu roditelji koji ih dolaze preuzeti. Budu u šoku i kažu da njihova djeca nisu takva. Pa oni i ne poznaju svoju djecu, njima je važnije skijanje u Austriji s prijateljima, nego odgoj djece. Podjednak je broj muške i ženske alkoholizirane djece, nema tu razlike.
No, ovo društvo mora zabrinuti činjenica da će ta djeca za nekoliko godina biti glasači na izborima. Bojim se i promisliti kakva će biti Hrvatska kada je kod te djece sve destruktivno i crno. Nikada u Hrvatskoj nije bila ovakva, gotovo bezizlazna situacija, kazao je dr. Dodig.
