Stotinjak kandidata od 1350 prijavljenih za poslove popisivača i kontrolora u Provedbi popisa stanovništva, okupilo se jučer oko 14 sati ispred Pomorske škole. Svi oni čekali su početak testiranja čitkosti rukopisa, a kroz testiranje su prošli i ostali kandidati raspoređeni u grupe zbog velikog broja prijavljenih. Nervoza na licima okupljenih bila je vidljiva, krišom su pogledavali jedni druge kao da provjeravaju kolike su im šanse da baš oni prođu prvu fazu testiranja i da se njihova borba za barem jednom mjesečnom plaćom nastavi i dalje.
– Već deset godina sam na birou i evo dopadne me ovo, a u školi za mene nema mjesta. Što da vam kažem, na rubu suza obraća nam se gospođa Dušanka Kardum Alavanja, učiteljica razredne nastave. Sa svoje 54 godine i nakon 24 godine radnog staža ona se nada kako će ići od kuće do kuće i popisivati stanovništvo, posao koji bi u državi koja dobro funkcionira trebali obavljati studenti, dok bi ljudi sa završenim fakultetima imali posao.
– Radila sam 24 godine, a kada sam iz Drniša došla u Zadar gdje sam rođena i završila školovanje za mene nema mjesta. S obzirom da deset godina čekam na Zavodu ni ovdje ništa ne očekujem. Prijavila sam se, došla sam na testiranje, ali ne očekujem ništa. Da je bilo sreće sada sam mogla s punim radnim stažom ići u svoju zasluženu mirovinu. Trudim se, nije onako kako se prikazuje, ima i nas koji tražimo posao i nema gdje se nisam prijavila i tražila pomoć s ovolikim iskustvom iza sebe, ali upadaju snalažljiviji ili već kako je svima nama znano, ali svi šutimo, ogorčena je gospođa Kardum Alavanja.
Uz nju, na testiranje je stiglo mnoštvo građana svih uzrasta i različitih životnih priča. O njihovim sudbinama odlučit će optički čitač u Državnom zavodu za statistiku. Kandidati čije rukopise čitač ne bude mogao pročitati odmah će biti eliminirani. Prijavljeni su na internetu mogli pronaći upitnike na kojima su imali priliku vježbati svoj rukopis pazeći da svako slovo bude upisano točno u svoj kvadratić.
– Mama mi je s interneta skinula nekakav primjerak pa sam vježbao upisivati slova u kućice, baš kao da sam opet u školi, kaže 32-godišnji brodostrojar Šime Rumora koji je završio Pomorsku školu prije nešto više od 10 godina, a sada se opet našao u njenim klupama. Iako zna da pisati zna, odlučuje ništa ne prepustiti slučaju nego se pripremiti što bolje može.
I dok će se neki pouzdati u vježbanje, iako su pisati odavno naučili, drugi će se pouzdati u dobru sreću i svoje visoko obrazovanje. Ako im diploma nije donijela posao koji zaslužuju valjda će s fakultetom barem moći biti popisivači.
– Nisam vježbala rukopis, vježbala sam ga dovoljno kroz život i mislim da će biti dovoljno. Imam diplomu magistra, ali ništa to ne znači u današnje vrijeme tako da eto, čisto onako sam se prijavila da imam barem nekakvu zaradu. Znam da ih se dosta prijavilo, pa šta bude bit će, smatra 30-godišnja magistrica znanosti Ivana Stančić.
Ostali kandidati od kojih smo pokušali uzeti izjavu nisu bili raspoloženi za razgovor, tko bi im i zamjerio, imaju i previše svojih briga. Ako je suditi po ovima s kojima smo razgovarali nisu baš izgledali kao netko tko se prijavio kako bi na lagan način nešto na brzinu zaradio. Mnogima će ovaj kratkotrajni posao biti kruh barem za jedan mjesec, a ostale će eliminirati nekakav optički čitač i oni će se vratiti statistici Zavoda za zapošljavanje.
